
- Njihova ljubavna priča je poput tihe balade koja traje cijeli život – jednostavna, iskrena i duboka. Halid i Sejda Bešlić gotovo pola stoljeća dijelili su život ispunjen ljubavlju, poštovanjem i zajedničkim izazovima, ostajući jedno drugom najveća podrška i oslonac u svim trenucima.
Početak jedne velike ljubavi
Kada su se krajem sedamdesetih godina prvi put sreli, Halid je tek započinjao muzičku karijeru, a Sejda je radila u tvornici čokolade. Njihov susret bio je sudbonosan – spoj dvoje mladih ljudi koji su ubrzo shvatili da žele dijeliti život zajedno. Nakon samo šest mjeseci veze odlučili su se na brak, ne čekajući “pravi trenutak”, jer su oboje osjećali da su ga već pronašli jedno u drugome.
Vjenčali su se 1977. godine u skromnim uslovima, daleko od glamura i svjetla reflektora. Halid je jednom prilikom ispričao da se vjenčanje održalo u staroj zgradi mjesnog ureda u selu Knežina, jer njegov otac nije želio da se brak sklopi u Sarajevu. “Ja sam oca ispoštovao, on je bio glavni dok je živ bio – u nas je tako, dok je stari živ, njegova je zadnja”, govorio je pjevač s osmijehom, prisjećajući se tog dana.
Tokom samog čina vjenčanja dogodila se i anegdota koja je ostala zapamćena kao simbol njihove vedrine. Dok su potpisivali dokumente, nekoliko ptica je uletjelo kroz otvoren prozor, izazvavši smijeh i opuštenu atmosferu u toj maloj prostoriji. “To je bilo ludilo od smijeha, nikada to neću zaboraviti”, govorio je Halid s toplinom u glasu.
Porodična sreća i neizbježni životni izazovi
Njihova ljubav je s godinama samo rasla, a najveća radost stigla je rođenjem sina Dina. Iako su željeli da njihova porodica bude brojnija, život im nije dozvolio tu mogućnost. Nakon što je Sejda prošla kroz tešku operaciju tumora, više nije mogla postati majka. “Bili smo užasno tužni zbog toga”, priznao je Halid, “ali smo se pomirili s Božijom voljom i nastavili dalje zajedno.”
Bez obzira na sve, njihova kuća uvijek je bila ispunjena ljubavlju i toplinom. Kada su 2014. godine postali djed i baka blizanaca – Lamije i Belmin-Kana – Halid je taj trenutak opisao kao jedno od najradosnijih poglavlja u svom životu. “To je bila neizmjerna sreća. Ništa se ne može mjeriti s tim osjećajem,” govorio je s ponosom o unucima koji su unijeli novu svjetlost u njihov dom.

Nesreća koja je promijenila sve
Godine 2009. javnost se ozbiljno zabrinula za pjevača nakon teške saobraćajne nesreće u kojoj je jedva preživio. Tom prilikom je trajno izgubio vid na desnom oku, ali nikada nije izgubio duh i vjeru. Uprkos fizičkim posljedicama, Halid se vratio muzici i nastavio nastupati, često ističući da mu je najveća snaga dolazila upravo od Sejde.
Njegova supruga bila je uz njega u svakom trenutku – od oporavka do povratka na scenu. Njihova povezanost tada je postala još jača, dok su zajedno prolazili kroz teške dane i ponovo učili cijeniti sitnice života.
Ljubav bez skandala
U svijetu estrade, gdje su burne veze i javne svađe česta pojava, Halid i Sejda su ostali simbol stabilnosti i poštovanja. Nikada nisu bili dio tračeva, skandala ili javnih prepirki. Njihov odnos je bio tih, ali čvrst – građen na povjerenju, jednostavnosti i uzajamnom razumijevanju.

Tokom decenija zajedničkog života dijelili su sve – uspjehe, gubitke, radosti i tuge. Sejda je bila njegova tiha snaga, žena koja je stajala iza velikog umjetnika, ali uvijek u sjeni, daleko od medijske pažnje. “Ona je moj mir i moja tišina,” znao je reći Halid, pokazujući koliko je cijenio tu životnu stabilnost.
Ostavština jedne ljubavi
Danas, kada se region s tugom oprašta od Halida, mnogi se prisjećaju ne samo njegove muzike, već i njegove porodične posvećenosti. Njegova ljubavna priča sa Sejdom nije bila samo romansa – bila je životni savez, dokaz da prava ljubav postoji i da može trajati čitav vijek.
Halid je često znao reći da je Sejda “njegov najiskreniji prijatelj, njegova prva publika i njegova najveća podrška.” Ta rečenica, možda više od svih drugih, otkriva suštinu njihovog odnosa – ljubav koja se ne mjeri riječima, već godinama zajedničkog života, poštovanjem i vjernošću do kraja.











