Mnogi ljudi svakodnevno koriste različite vrste tableta, a da nisu ni svjesni kako one mogu uticati na pamćenje i mentalnu jasnoću. Zato je važno znati koje grupe lijekova nose veći rizik i kako se njihov uticaj može prepoznati na vrijeme.
Iako svaka terapija ima svoju svrhu, postoje situacije kada određene tablete mogu izazvati neželjene reakcije na rad mozga, naročito ako se koriste duže vrijeme ili u dozama koje nisu preporučene. Ljekari naglašavaju da je najvažnije da se svaka dilema riješi uz stručan savjet, ali je korisno prepoznati koje grupe lijekova su najčešće povezane s promjenama u pamćenju. Nijedan lijek nije opasan sam po sebi – rizik raste uglavnom zbog dugotrajne upotrebe, kombinovanja više preparata i nedostatka medicinskog nadzora.
Prva grupa koja se najčešće spominje u istraživanjima jesu oni lijekovi koji utiču na hemijski prenosnik važan za pamćenje. Njihova uloga je različita – koriste se kod alergija, mučnine, smetnji s mokrenjem ili stomačnih tegoba. Problem nastaje kada se koriste često ili u visokim dozama, jer mogu izazvati usporenost, pospanost i poteškoće s kratkoročnim pamćenjem. Studije su pokazale da dugotrajna primjena lijekova iz ove grupe može povećati rizik za demenciju kod starijih osoba, dok se kod mlađih efekti najčešće javljaju kroz privremenu mentalnu maglu.
Druga velika grupa su tablete koje se koriste protiv nesanice ili napetosti. Djeluju tako što smiruju moždanu aktivnost i pomažu kod spavanja, ali kada se koriste bez nadzora, mogu dovesti do zavisnosti i smanjene mentalne budnosti. Starije osobe posebno su osjetljive, pa ove tablete mogu izazvati konfuznost, gubitak ravnoteže i sporije misli. Mnoge studije povezuju dugotrajnu upotrebu ovih lijekova sa ubrzanim kognitivnim opadanjem, naročito kada se koriste svakodnevno.
Treća grupa obuhvata neke vrste lijekova za alergije koji pripadaju starijoj generaciji. Iako pomažu kod simptoma poput kihanja i svraba, istovremeno mogu snažno uspavati i usporiti mentalne procese. Kod mlađih osoba ovaj efekat obično nije dugotrajan, ali kod starijih može biti izraženiji i dugotrajniji.
Četvrta grupa odnosi se na tablete za spavanje koje nisu iz prethodne kategorije, ali djeluju na slične receptore u mozgu. Koriste se za kratkotrajne probleme sa nesanicom, ali dugoročna upotreba može mijenjati kvalitet moždane aktivnosti. Ove promjene ne moraju biti odmah vidljive, ali dugotrajno mogu uticati na pamćenje. Zbog toga je uvijek važnije raditi na uzroku nesanice nego se oslanjati na trajno korištenje tableta za san.
Peta grupa su neki lijekovi protiv bolova koji utiču direktno na centralni nervni sistem. Kada se koriste bez nadzora, mogu izazvati pospanost, usporenost i pad koncentracije. Takođe mogu ometati sposobnost brzog reagovanja, što nosi rizik od povreda ili opasnih situacija. Zbog njihovog snažnog djelovanja, preporučuje se da ih pacijenti koriste samo kada je to medicinski opravdano.
Šesta vrsta odnosi se na određene antidepresive starije generacije. Iako nekim pacijentima značajno pomažu, njihovo djelovanje na hemijske procese u mozgu može uticati i na pamćenje. Zbog toga se danas češće biraju modernije alternative koje imaju mnogo manji rizik od ovakvih efekata. Stručnjaci naglašavaju da izbor odgovarajućeg antidepresiva uvijek mora biti individualan i pažljivo usklađen.
Sedma grupa uključuje lijekove za probavne tegobe, posebno one koji smanjuju želudačnu kiselinu. Dugotrajno korištenje nekih od njih može smanjiti apsorpciju vitamina koji su ključni za rad mozga, posebno vitamina B12. Nizak nivo ovog vitamina povezuje se sa slabijom koncentracijom, zbunjenošću i problemima pamćenja.
Osma vrsta lijekova jesu snažna sredstva za smirenje koja djeluju na centralni nervni sistem i koriste se samo u specifičnim medicinskim situacijama. Kada se koriste nepravilno, mogu izazvati izrazitu pospanost, usporene reakcije i smanjenu mentalnu funkciju. Zbog svoje jačine, nikada se ne smiju uzimati bez stroge medicinske kontrole.
Najveća sigurnost postiže se kada se terapija koristi prema savjetu stručnjaka, uz redovne kontrole i bez samoinicijativnog povećavanja doza. Svaki organizam reaguje drugačije, pa je najbolji pristup – individualizovan, pažljiv i zasnovan na provjerenim medicinskim preporukama.
