- U današnje vrijeme roditelji se sve češće pitaju zašto njihova djeca djeluju nezadovoljno uprkos tome što imaju mnogo više nego generacije prije njih. Iako je nezahvalnost bolna tema, ona zapravo ima duboke korijene u načinu na koji djeca rastu i u porukama koje nesvjesno primaju.
Većina roditelja želi učiniti sve kako bi njihova djeca bila sretna, ali ponekad upravo ta želja stvara suprotan efekat. Kada mališani odrastaju u okruženju u kojem su prepreke rijetke, a želje se ispunjavaju čim se pojave, teško mogu razviti poštovanje prema uloženom trudu. Jedan od najvećih izazova modernog roditeljstva jeste prezaštićivanje, jer ono djeci oduzima priliku da sami iskuse posljedice svojih postupaka.
Roditelji često misle da sprječavanjem djece da pogriješe pokazuju ljubav, ali zapravo im time uskraćuju važne životne lekcije. Dijete koje nikada ne doživi neuspjeh teško može shvatiti vrijednost uspjeha. Ako mu se stalno rješavaju problemi ili se svaki izazov uklanja prije nego što ga ono osjeti, ono počinje vjerovati da je sve u životu dostupno bez ikakvog truda. Takav obrazac dovodi do toga da dijete ne samo da ne cijeni stvari koje ima, već i razvija osjećaj da uvijek zaslužuje više.
Primjer iz svakodnevice često pokazuje kako se to manifestuje: dijete koje dobije novu igračku svaki put kada zaplače, zapravo ne uči vrijednost stvari, već samo da je dovoljno pokazati nezadovoljstvo kako bi nešto dobilo. S vremenom, te igračke prestaju imati ikakvu vrijednost, jer nisu rezultat truda, zasluge ili strpljenja.
Drugi važan element u razvoju zahvalnosti jesu granice. Mnogi roditelji se boje da će strožiji pristup narušiti odnos s djetetom, ali zapravo granice stvaraju red i sigurnost. Djeca koja žive u jasnoj strukturi znaju šta se od njih očekuje, što im pruža osjećaj stabilnosti. Dosljedne granice nisu znak strogosti, već osjećaja sigurnosti i brige.
Kada pravila nisu jasna ili se mijenjaju ovisno o raspoloženju roditelja, dijete gubi osjećaj orijentacije. Ako zna da će na kraju dobiti ono što želi nakon dovoljno molbe, pritiska ili suza, ono neće razviti poštovanje prema roditeljskom autoritetu. Upravo ta nedosljednost stvara temelje za nezadovoljstvo i kasniju nezahvalnost.
Primjer pravila koje donosi dobrobit jeste određeno vrijeme za spavanje. Ako dijete zna da se to vrijeme poštuje svaki dan, ono će shvatiti da to nije kazna, već briga za njegovo zdravlje i odmor. Tako pravila ne postaju ograničenje, već rutina koja umanjuje stres i daje osjećaj sigurnosti.
Iako su materijalne potrebe važne, emocionalna blizina ima još veću ulogu u razvoju zahvalnosti. Roditelji često misle da je dovoljno obezbijediti hranu, odjeću i obrazovanje, ali djeca žele više od toga. Žele da budu viđena, saslušana i shvaćena. Ako dijete ne osjeća emocionalnu povezanost s roditeljem, može razviti prazninu koju izražava kroz nezadovoljstvo ili nezahvalnost.
Zato je kvalitetno vrijeme od velike važnosti. To mogu biti zajedničke aktivnosti poput pripremanja obroka, razgovora tokom šetnje ili igre koja djeci pokazuje da su roditelji emocionalno prisutni. Kada se dijete osjeća voljeno i razumjeno, prirodno razvija zahvalnost, jer prepoznaje trud uložen u odnos.
Važan korak u poticanju zahvalnosti jeste roditeljsko ponašanje kao model. Djeca uče o svijetu posmatrajući odrasle, pa ako su roditelji skloni kritikovanju, nezadovoljstvu ili osjećaju da ih drugi ne cijene, i djeca mogu početi razmišljati na isti način. Najbolji način da dijete nauči zahvalnost jeste da svakodnevno vidi zahvalnost u roditeljskom ponašanju.
Zahvaljivanje partneru, starijoj osobi, učitelju ili čak djetetu zbog male pomoći šalje snažnu poruku. Roditelji mogu potaknuti dijete da piše kratke poruke zahvale ili verbalno izrazi zahvalnost onima koji su mu pomogli. Takve male geste jačaju djetetov osjećaj empatije i prepoznavanja tuđeg truda.
Roditelji često ne primijete obrasce koji dovode do toga, ali važno je naglasiti da se sve može promijeniti. Zahvalnost se ne uči preko noći — ona se razvija u okruženju koje promoviše ljubav, poštovanje i jasnoću.Kada djeca odrastaju uz dosljednost i emocionalnu bliskost, razvijaju sposobnost da cijene ono što imaju i trud ljudi oko sebe.
