- Mnogi ljudi se plaše kada čuju za najteže bolesti, ali malo ko zna da prvi znakovi često djeluju potpuno bezazleno. Upravo zbog toga važno je na vrijeme obratiti pažnju na signale koje tijelo šalje, ma koliko sitni oni bili.
U današnjem vremenu, kada je stres postao sastavni dio svakodnevice, ljudi često zanemaruju tegobe probavnog sistema, smatrajući ih prolaznim i bezopasnim. Međutim, postoje situacije kada takvi simptomi nisu samo posljedica brzog života, već odraz ozbiljnijih promjena u organizmu. Jedna od bolesti koja se razvija tiho, polako i gotovo neprimjetno jeste maligni proces u želucu. Njegova podmuklost ogleda se u tome što u početnim fazama izgleda kao obična nelagoda, što dovodi do toga da mnogi pacijenti godinama žive ne znajući da se u njihovom tijelu dešava nešto ozbiljno.
Najvažniji problem kod ove bolesti jeste to što rani simptomi nisu specifični i lako se mogu zamijeniti s uobičajenim probavnim smetnjama. Ipak, njihova upornost i ponavljanje predstavljaju ključni signal da je vrijeme za pregled i razgovor sa stručnjakom. Jedan od prvih i najčešćih znakova jeste iznenadna promjena načina na koji osoba reaguje na hranu. Naime, ljudi koji su ranije imali normalan apetit primijete da se osjećaju siti već nakon nekoliko zalogaja.
Razlog ovome leži u činjenici da čak i mali tumor može uticati na način na koji se želudac širi i vari hranu. Mnogi ovaj simptom zanemaruju, pripisujući ga teškim obrocima, nadutosti ili sporijem metabolizmu. Međutim, stručnjaci upozoravaju da osjećaj sitosti nakon minimalne količine hrane, ukoliko traje sedmicama, zahtijeva ozbiljnu pažnju.
Drugi važan rani simptom jeste mučnina ili blaga, ali stalna nelagoda u gornjem dijelu stomaka. To nije nagla mučnina koja izaziva povraćanje, već onaj tihi, konstantni osjećaj da nešto „ne štima“ u probavnom sistemu. Neki ljudi opisuju to kao pritisak nakon obroka, drugi kao laganu nadutost, dok se kod nekih javlja čak i kada nisu ništa jeli.
Treći simptom koji se često javlja, a rijetko se povezuje s ovom bolešću, jeste hroničan umor. Umor koji traje danima i sedmicama, a ne može se objasniti nedostatkom sna ili fizičkim naporom, jedan je od signala koje tijelo šalje kada se u njemu dešavaju ozbiljne promjene. U mnogim slučajevima, bolest može uzrokovati blaga unutrašnja krvarenja koja dovode do manjka željeza i anemije, pa tijelo ostaje bez dovoljno kisika i energije. Zbog toga pacijenti osjećaju stalnu iscrpljenost, čak i kada se odmaraju.
Četvrti znak koji može ukazivati na problem jeste gubitak apetita. Osoba koja je ranije uživala u hrani odjednom primijeti da joj se želja za jelom smanjila, a pojedine namirnice koje je voljela počinju joj smetati. Ovaj simptom može biti vrlo suptilan i postepeno se razvijati. Neki ga pripisuju umoru, stresu ili promjeni ukusa, ali kada traje duže vrijeme, predstavlja važno upozorenje da treba obratiti pažnju na svoje zdravlje.
Peti simptom, koji se često javlja, jeste blaga, ali uporna bol ili peckanje u predjelu želuca. To nije intenzivan bol koji tjera na hitnu medicinsku intervenciju, već tihi, ponavljajući osjećaj nelagode. Javlja se najčešće nakon obroka i, baš poput drugih simptoma, može se lako pripisati upalama ili probavnim tegobama. Međutim, kada se ovakvi bolovi javljaju svaki dan, posebno ako su praćeni gubitkom apetita ili osjećajem sitosti nakon malog obroka, potrebno je reagovati.
Zajedničko svim ovim simptomima jeste to što su blagi, nejasni i varljivi. Upravo zato mnogi ljudi propuste trenutak kada se bolest može najlakše liječiti. Stručnjaci naglašavaju da upornost simptoma predstavlja najvažniji signal, a ne njihov intenzitet. Prepoznati problem na vrijeme znači pružiti sebi najbolju šansu za uspješno liječenje. Najvažnije je slušati svoje tijelo i reagovati kada ono traži pažnju. Ako želiš, mogu odmah prepričati i sljedeći tekst koji pošalješ.
