Zdravlje našeg tijela u velikoj mjeri zavisi od organa koji svakodnevno rade neprimjetno, a imaju ključnu ulogu u održavanju ravnoteže i energije. Jedan od tih važnih, ali često zanemarenih organa, jeste žlijezda koja se nalazi duboko u stomaku i ima presudnu ulogu u varenju i regulaciji šećera u krvi.
Pankreas je žlijezda smještena iza želuca, a njegova uloga je dvostruka – probavna i hormonska. S jedne strane, on proizvodi enzime koji pomažu razgradnju hrane, dok s druge strane luči hormone poput insulina i glukagona, koji regulišu nivo šećera u krvi. Upravo zato, svaka disfunkcija ovog organa može poremetiti čitav sistem – od varenja do kontrole energije u organizmu.
Upala ove žlijezde, poznata kao pankreatitis, nastaje kada enzimi koji inače služe za varenje hrane počnu prerano djelovati – dok su još unutar same žlijezde. Ti enzimi tada ne razgrađuju hranu, već sopstveno tkivo, što izaziva snažnu upalu i bol. Posljedice mogu biti različite – od blagih smetnji do ozbiljnih komplikacija koje zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju.
Postoje dvije osnovne vrste ove bolesti – akutna i hronična. Akutni oblik nastupa iznenada i može trajati svega nekoliko dana, dok se hronični razvija postepeno, godinama, i često dovodi do trajnih oštećenja.
Akutni oblik najčešće se javlja zbog kamena u žuči, prekomjerne upotrebe alkohola, povišenih triglicerida, određenih lijekova, infekcija ili povreda trbuha. Osobe koje ga iskuse opisuju naglu i jaku bol u gornjem dijelu stomaka koja se često širi prema leđima, praćenu mučninom, povraćanjem, nadutošću i temperaturom. Puls ubrzava, a tijelo slabi. Iako u većini slučajeva simptomi prolaze uz liječenje u bolnici i nekoliko dana odmora, kod težih oblika mogu nastati komplikacije – od infekcija i pseudocista do oštećenja drugih organa.
S druge strane, hronični pankreatitis se razvija polako, kao rezultat ponovljenih upala koje vremenom uništavaju tkivo žlijezde. Najčešći uzrok je dugotrajna konzumacija alkohola, ali i genetski faktori, metabolički poremećaji poput povišenog kalcijuma ili masnoća, te autoimune bolesti. Osobe koje pate od ovog oblika često imaju stalne ili povremene bolove u stomaku, gube na težini, pate od dijareje i problema s varenjem, a s vremenom mogu razviti i dijabetes zbog oštećenja ćelija koje luče insulin.
Dijagnoza se postavlja kroz laboratorijske analize krvi koje otkrivaju povišene enzime (amilazu i lipazu), te uz pomoć ultrazvuka, CT ili magnetne rezonance. Ponekad se koriste i endoskopske metode kako bi se precizno sagledalo stanje pankreasnih kanala.
Liječenje zavisi od oblika i težine bolesti. Kod akutnih slučajeva, najvažnije je bolničko praćenje, infuzije, mirovanje crijeva i ublažavanje bolova. Ishrana se često obustavlja dok se upala ne smiri, kako bi žlijezda imala vremena da se oporavi. U pojedinim situacijama potrebna je i hirurška intervencija. Hronični pankreatitis zahtijeva dugotrajnu terapiju – u vidu enzima koji pomažu varenje, lijekova protiv bolova, prilagođene prehrane i kontrole šećera u krvi, uz mogućnost primjene insulina ako dođe do dijabetesa.
Prevencija ima ogromnu ulogu. Najvažnije mjere su izbjegavanje alkohola, smanjenje unosa masne hrane, održavanje zdrave tjelesne težine i redovne medicinske kontrole. Također, kontrola nivoa triglicerida i šećera u krvi pomaže u smanjenju rizika od razvoja bolesti. Uravnotežena ishrana, bogata voćem, povrćem i cjelovitim žitaricama, uz umjeren fizički napor, doprinosi zdravlju pankreasa i cijelog probavnog sistema.
Rana dijagnoza i pravilno liječenje mogu spriječiti teže posljedice i spasiti život. Zbog toga se svaki bol u gornjem dijelu stomaka, naročito ako se širi prema leđima ili je praćen mučninom, ne smije ignorisati. .
Zato, ako primijetite promjene u varenju, gubitak apetita, bolove ili mučninu – poslušajte svoje tijelo. Ono uvijek upozorava kada nešto nije u redu. Zdravlje počinje razumijevanjem, a u ovom slučaju – razumijevanjem uloge i važnosti organa koji tiho, ali neprekidno, čuva ravnotežu našeg unutrašnjeg svijeta.
