- U vremenu kada mnogi grcaju pod teretom kredita i računa, teško je i zamisliti život bez dugova, a kamoli izgradnju vlastitog doma. Ipak, jedna žena iz okoline Banjaluke pokazala je da je moguće. Jelena Radić, samohrana majka, bez ikakvog prethodnog iskustva u građevinarstvu, napravila je vlastitim rukama kuću od 18,5 kvadrata i tako sebi i svom sinu stvorila topli dom.
U selu nedaleko od Banjaluke, gdje priroda još uvijek diše punim plućima, rodila se jedna tiha, ali snažna životna priča. Jelena Radić, žena koja je ostala sama s djetetom nakon razvoda, odlučila je da neće čekati da joj neko drugi riješi životne probleme. Umjesto toga, uzela je stvar – doslovno – u svoje ruke. Bez kredita, bez pomoći države, bez podrške stručnjaka, izgradila je kuću u kojoj danas živi s osjećajem slobode koji, kako kaže, nikad ranije nije osjetila.
- Sve je počelo od jedne misli: da njen sin i ona zaslužuju svoj mir. Na raspolaganju je imala staro, zapušteno imanje koje je naslijedila od djeda. To zemljište, koje bi mnogi zaobišli kao bezvrijedno, Jelena je vidjela kao početak nečeg velikog. Inspiraciju je pronašla u pokretu „tiny house“ – konceptu malih, funkcionalnih kuća koje su popularne širom svijeta, naročito među onima koji teže jednostavnijem životu bez zaduživanja.
Odluka je pala – kuća će biti mala, ali njihova. Prva faza bila je učenje. Dani i noći prolazili su uz YouTube tutorijale, forume i članke o gradnji, struji, vodovodu i izolaciji. Jelena nije imala nikakvo prethodno znanje, ali je imala motivaciju jaču od bilo kojeg zida. U aprilu je zakopana prva lopata zemlje, a već u septembru iste godine – dom je bio spreman za useljenje.
Radila je sve – od temelja do krova. Komšija joj je pomogao da izlije betonske temelje, ali ostatak je, doslovno, njenih ruku djelo. Zidovi su podignuti od drvenih greda, dijelom i od starih paleta koje je pronašla besplatno. Prozore je kupila polovne, a svaki dio enterijera je planski uređen da uštedi prostor i pruži maksimum funkcionalnosti.
Unutrašnjost kuće odiše toplinom i ljubavlju. Zidovi su ukrašeni detaljima koje je sama napravila – police od starih kutija, zavjese koje je naslijedila od bake, i ručno oslikani ramovi. Svaki detalj ima priču, svaki ugao je iskorišten. „Ovo nije kuća iz kataloga, ali jeste kuća iz srca,“ kaže Jelena.
Najveća vrijednost ovog malog doma je – sloboda. Nema dugova, nema mjesečnih rata, nema straha od banke. Troškovi života svedeni su na minimum – grijanje, struja i voda ne prelaze 50 maraka mjesečno. Sve to Jeleni omogućava da se posveti svom sinu, radu u bašti i sitnim projektima kojima dodatno oplemenjuje prostor.
Kada je na društvenim mrežama podijelila prve slike svoje kuće, niko nije ostao ravnodušan. Komentari, poruke podrške, a zatim i brojna pitanja – kako je počela, koliko je uložila, da li je bilo teško? Odgovori su jednostavni: „Počela sam s nula, uložila sve što sam imala – ne u novcu, nego u trudu. Bilo je teško, ali vrijedilo je.“
Nakon objava na mrežama, počeli su joj se javljati ljudi iz cijelog regiona. Žene koje su u sličnim situacijama, mladi parovi koji žele izbjeći kredite, stariji ljudi koji razmišljaju o mirnijem životu. Mnogi su prepoznali u njenoj priči ono što nam svima danas najviše fali – nada da je moguće napraviti nešto veliko čak i kad izgleda nemoguće.
Jelena sada planira da pokrene svoj blog ili YouTube kanal na kojem će dijeliti savjete o gradnji malih kuća, pametnom uređenju prostora i životu bez zaduživanja. Želi da pomogne drugima, jer, kako kaže, kad se ohrabriš da napraviš prvi korak – svi naredni su samo pitanje vremena.
- „Nisam imala para, nisam imala iskustvo, nisam imala sigurnu podršku. Ali sam imala cilj. Ako sam mogla ja, može bilo ko. Potrebno je samo da odlučiš – i da kreneš.“
Jelenina priča nije samo o kući od drveta i čavala. To je priča o ženi koja je, umjesto da čeka pomoć, odlučila da bude promjena. U vremenu kada nas svakodnevica tjera na stalnu jurnjavu za novcem i statusom, njen dom, tih 18,5 kvadrata, postali su simbol slobode, hrabrosti i stvarnog života.
