- Postoje prijateljstva koja ne prestaju ni kad život stane. Takve veze nadilaze sve granice – i vremena, i prostora, i riječi.Upravo o jednoj takvoj vezi govori priča Marija Softe, čovjeka koji je čitavih četrdeset godina dijelio život, radost i tugu sa legendarnim pjevačem Halidom Bešlićem. Nakon njegovog odlaska, Marijo je ostao ne samo njegov prijatelj, već i čuvar uspomena, svjedok ljudskosti i dobrote koje su bile temelj Halidovog karaktera.
Dani nakon sahrane poznatog umjetnika bili su obavijeni tugom i tišinom. Na sarajevskom groblju Bare, gdje Halid počiva, tišina je postala mjesto sjećanja, a ne zaborava. Ljudi i dalje dolaze, donose cvijeće, pale svijeće, ostavljaju poruke i stihove, kao da žele reći da pjesma još uvijek traje.
Među onima koji nikada nisu prestali dolaziti nalazi se Marijo Softa, čovjek koji je s Halidom dijelio i svakodnevicu i snove. Za njega, posjeta grobu nije obaveza, već ritual – tihi razgovor s uspomenama koje ne blijede. Dok stoji kraj spomenika, kaže, ne osjeća bol, već zahvalnost što je imao privilegiju da poznaje čovjeka takve duše.
Početak prijateljstva: slučajan susret koji je promijenio sve
Njihova priča počinje davne 1985. godine, u restoranu koji je vodila Softina majka. Tada je sudbina, tiho i nenametljivo, spojila mladića punog entuzijazma i već tada poznatog pjevača čije su pjesme odzvanjale cijelim regionom.
Marijo se odmah sjeća njegovog toplog pogleda i smirenog glasa. „Bio je takav čovjek – neposredan, jednostavan, bez trunke nadmenosti.“ Iako je već tada imao status velike zvijezde, Halid se ponašao kao običan čovjek, pristupačan svima. Nije pravio razliku među ljudima.
Softa je već znao sve njegove pjesme napamet. Svaki stih mu je imao značenje, ali tek kad ga je upoznao lično, shvatio je da iza svake riječi stoji čovjek pun emocije i istine. Njihov odnos postao je spoj umjetnosti i života, iskrenosti i poštovanja.
Halid – čovjek bez distance
Svi koji su ga poznavali ističu istu osobinu – skromnost. Halid nikada nije dozvolio da slava promijeni njegovu suštinu. Bio je čovjek koji je znao da razgovara s ljudima, da sluša i razumije.
Marijo kaže da ga je upravo ta osobina najviše vezala za njega. „Nije bilo situacije u kojoj bi se ponašao kao zvijezda. Uvijek je bio svoj – duhovit, jednostavan i pun topline.“
Halid je bio poznat po tome da svaku osobu učini važnom. Imao je dar da svakoga vidi, da svakome uputi riječ ohrabrenja ili osmijeh. Upravo zbog toga, njegovo ime je postalo sinonim za ljudskost u svijetu u kojem su ego i slava često na prvom mjestu.
Mnogi su govorili da Halid nije bio pjevač koji stoji iznad publike, već pjevač koji stoji među njima. On nije pjevao da bi bio slavan – pjevao je da bi spajao ljude.
Prekretnica: povjerenje koje mijenja život
Jedan od najvažnijih trenutaka u njihovom prijateljstvu dogodio se 2003. godine. Halid je tada predložio Mariju da postane dio njegovog tima i preuzme organizaciju njegovog velikog koncerta u sarajevskoj Zetri.To nije bila samo profesionalna ponuda – bio je to čin povjerenja. Halid je vjerovao u Marija i želio mu pomoći da pronađe svoje mjesto u svijetu muzike.
Taj koncert bio je prekretnica. Od tada je Softa započeo dugu karijeru, sarađujući sa mnogim poznatim imenima, ali je uvijek govorio jedno: „Sve što sam postigao, dugujem Halidu. On mi je bio mentor i prijatelj.“Njihovo prijateljstvo bilo je više od saradnje – to je bio odnos pun podrške, razumijevanja i međusobnog poštovanja.
Godine koje su oblikovale život
Kroz četrdeset godina prijateljstva, dijelili su sve: uspjehe, neuspjehe, radosti i tuge. Halid je bio prisutan u najvažnijim trenucima Marijevog života – i kao oslonac i kao inspiracija.„On nije bio samo pjevač. Bio je brat, oslonac, neko na koga se uvijek možeš osloniti“, govori Softa.
Njegov odlazak, kaže, stvorio je prazninu koju ništa ne može popuniti. Ipak, svakodnevnim odlascima na grob svog prijatelja, Marijo pokazuje da prava prijateljstva ne umiru – ona samo promijene oblik.
Duh koji i dalje živi
Iako ga više nema, Halid je i dalje prisutan – u pjesmama, u pričama, u srcima ljudi. Njegov glas i danas spaja generacije, podsjećajući nas na ljubav, toplinu i snagu jednostavnosti.
Za Marija, svaki ton, svaka melodija, svaka riječ ima značenje. Kaže da Halida osjeti u svakoj pjesmi koju čuje. „On nije otišao. Samo je promijenio mjesto. Sada je svuda oko nas – u muzici, u osmijesima ljudi, u sjećanjima.“Halid je bio čovjek koji je pomagao drugima, davao prilike, ohrabrivao. Njegova najveća veličina nije bila u slavi, nego u dobroti.Halid je otišao, ali je ostavio naslijeđe koje živi kroz pjesmu i ljude. Njegov duh i dalje šapuće kroz stihove koje narod pjeva, kroz suze i osmijehe onih koji ga pamte.
