- Rupice na donjem dijelu leđa, tik iznad karlice, već dugo izazivaju znatiželju i divljenje. Smatraju se jednim od onih intrigantnih fizičkih obilježja koja ne samo da privlače pogled, nego nose i određenu simboliku povezanu sa zdravljem, simetrijom i vitalnošću. Iako se često posmatraju kao estetski detalj, one imaju zanimljivu priču i porijeklo koje ih čini jedinstvenima.
Radi se o simetričnim udubinama smještenim iznad karličnih kostiju, koje se javljaju samo kod određenog broja ljudi. Nastaju na mjestu gdje se koža prirodno zateže preko struktura koje povezuju kičmu i karlicu. Najčešće se opisuju kao prirodni naglasak na donjem dijelu leđa, a imaju dugačku historiju povezanu s pojmovima ljepote i harmonije.
Genetika igra ključnu ulogu u njihovom nastanku. Ove udubine se ne mogu dobiti treningom, dijetom niti bilo kakvim vježbama, jer njihovo postojanje ne zavisi od mišića. One su rezultat građe kostiju i vezivnog tkiva. To znači da ih ima samo onaj ko je rođen s predispozicijom za takvu strukturu tijela.
Iako ne obavljaju nikakvu specifičnu fiziološku ulogu, simbolički su prisutne stoljećima. U tradicionalnim umjetnostima smatrane su idealom poželjne figure. Mnogi crteži, skulpture i prikazi ljudskog tijela isticali su upravo te udubine kao znak ljepote i skladnog izgleda.
One se često povezuju s dobrim općim stanjem organizma, a neki tvrde da mogu ukazivati i na zdravu cirkulaciju u karličnom području. Iako nauka ovo ne definiše kao pravilo, ubjeđenje o tome opstalo je zbog uobičajenog povezivanja estetske simetrije sa dobrim blagostanjem i fizičkom formom.
Simetrija je, inače, pojam koji psihologija i antropologija često vezuju za privlačnost. Ljudski mozak prirodno reaguje na simetrične oblike, bilo da se radi o licu, tijelu ili bilo kojoj drugoj strukturi. U savremenoj estetici i modi one su posebno naglašene, naročito u svijetu vježbanja i plesne umjetnosti gdje se često ističu zbog definiranog izgleda donjeg dijela leđa. Donose dozu šarma i dinamike, te se smatraju jednim od fizičkih obilježja koja ne zahtijevaju trud, ali nose snažan vizuelni efekat.
Ljudi koji ih imaju često se opisuju kao osobe sa izraženom harizmom, pozitivnom energijom i prirodnim šarmom. To, naravno, nema naučnu potvrdu, ali kulturološka simbolika je čvrsto ukorijenjena i prenosi se generacijama.
Naravno, postavlja se pitanje mogu li se izgubiti ili naglasiti s godinama. Iako ih nije moguće “napraviti” vježbama, njihova vidljivost može varirati u zavisnosti od procenta masnoće. Kod osoba s nižim procentom masnog tkiva, udubine su izraženije, dok se kod onih sa viškom kilograma mogu manje primijetiti. Međutim, to ne znači da nestaju — jednostavno postanu manje vidljive ispod sloja masnog tkiva.
Zanimljivo je da ne postoje posebne zdravstvene prednosti ni rizici vezani za ovaj detalj. Iako se često povezuju s ljepotom i vitalnošću, njihova uloga je isključivo estetska i genetski određena. To ih, međutim, ne čini manje zanimljivima, jer upravo rijetka pojava i prirodna simetrija privlače pažnju.One su mali, ali upečatljiv znak ravnoteže tijela, koji mnogi smatraju simbolom zdravog izgleda i mladalačke energije. U društvu u kojem se fizički detalji često doživljavaju kao dio identiteta, ove rupice su postale svojevrsni “potpis” određenog dijela populacije.
