- Stariji ljudi u jednoj dalekoj zemlji oduvijek su privlačili pažnju zbog svoje nevjerovatne vitalnosti. Iako imaju mnogo godina, oni ostaju pokretni, nasmijani i u boljoj formi nego mnogi mlađi ljudi drugdje u svijetu.
U mnogim sredinama se postavlja pitanje: kako je moguće da tamošnji stanovnici u dubokoj starosti zadržavaju snagu, brzu kretnju i vedar duh? Kada se posmatra svakodnevica gradova i manjih mjesta, jasno je da njihov način života nije samo puki ritual već duboka filozofija koja se prenosi generacijama. Naučnici koji godinama prate njihovu dugovječnost ističu da genetika ima ulogu, ali da ključ zapravo leži u navikama – u tome kako jedu, kreću se i doživljavaju život.
Prva od njih odnosi se na način jedenja i dolazi iz jedne od najpoznatijih regija po dugovječnosti. Suština ove navike jeste da se prestane jesti prije nego što se tijelo osjeti potpuno sito. Ideja je vrlo jednostavna, ali iznenađujuće učinkovita: prestati sa jelom kada ste oko 80 posto siti. Ovaj princip je mnogima na početku neobičan, naročito u kulturama gdje se od čovjeka očekuje da tanjir bude potpuno ispražnjen.
Umjerenost u ishrani nije samo dijetetski trik – ona je način razmišljanja koji štiti tijelo od nepotrebnog napora. Oni koji isprobaju ovaj princip često već nakon nekoliko sedmica osjete promjene: lakše hodaju, manje su umorni nakon obroka, koncentracija im je bolja i primjećuju lagani gubitak kilograma. Ovakav pristup hrani donosi sklad, a sklad je temelj zdravog starenja.
Druga navika tiče se kretanja, ali ne na onaj način kako to mnogi zamišljaju. Tamošnji ljudi ne izdvajaju fizičku aktivnost kao poseban događaj u toku dana. Ne treba im teretana niti posebna oprema – njihovo kretanje je stalno i prirodno. Šetaju mnogo, rade u baštama, penju se stepenicama, žive u ritmu koji podrazumijeva da se tijelo stalno lagano kreće. Često se mogu vidjeti kako na javnim mjestima rade jednostavne vježbe disanja ili spore pokrete nalik laganim vježbama koje usklađuju dah i pokret.
Kretanje je dio njihovog identiteta, a ne zadatak koji se mora obaviti. Upravo taj način života, koji ne opterećuje tijelo nego ga nježno aktivira, doprinosi njihovoj dugovječnosti. Umjesto dugih sati provedenih sjedeći, oni ubacuju male akcije tokom dana: kratku šetnju prije spavanja, odlazak pješice u prodavnicu, istezanje nakon buđenja ili jednostavno korištenje stepenica umjesto lifta. Sve to zajedno čini razliku – ne kroz jedan dan, nego kroz godine.
Treća navika vezana je za način razmišljanja i jedan je od najdubljih elemenata njihove kulture. Radi se o filozofiji koja naglašava da svaki trenutak u životu dolazi samo jednom. Ništa se ne ponavlja na isti način, i upravo zato svaki susret, svaki dah, svaki zalogaj ima vrijednost.
Svjesno življenje smanjuje stres, donosi unutrašnji mir i pomaže da se život doživljava s više zahvalnosti. Ljudi koji njeguju ovaj pristup primjećuju detalje koje drugi olako propuštaju: miris čaja, tišinu jutra, kratki razgovor sa komšijom, toplinu sunca na koži, zvuk vjetra. Te sitnice obogaćuju njihov dan i stvaraju emocionalnu stabilnost koja je važna za zdravlje jednako kao i ishrana ili kretanje.
Kada se ove tri navike posmatraju zajedno, postaje jasno da tajna dugovječnosti ne leži u skupim metodama niti u komplikovanim pravilima. Radi se o životnom stilu koji povezuje tijelo i um. Umjerenost u hrani čuva probavni sistem, stalno lagano kretanje čuva tijelo, a svjesnost čuva dušu. Zajedno, ove navike stvaraju osjećaj sklada koji se odražava na dug život, ali i na kvalitet svakog dana.
Najljepše u svemu je to što se ove navike mogu usvojiti bilo kada. Nisu potrebni posebni uslovi, novac ili znanje – potrebna je samo odluka da se živi mirnije, umjerenije i svjesnije. Ako uvedemo barem dio ovih principa u svakodnevni život, možemo osjetiti promjene koje donose više energije, manje stresa i bolji odnos prema vlastitom tijelu.
