Upravo zato ova priča otkriva šta se zaista krije iza rublja koje ne miriše svježe iako je izašlo iz perilice. Problem često nije u samoj mašini, već u sitnim greškama koje mnogi prave tokom pranja, a da toga nisu ni svjesni.
Kada rublje nakon pranja ima težak, ustajao ili čak pljesniv miris, prva pomisao je kvar uređaja. I zaista, neispravan grijač može biti jedan od uzroka jer voda ne dostiže potrebnu temperaturu za temeljno uklanjanje nečistoća. Međutim, u velikom broju slučajeva mašina je potpuno ispravna, ali način korištenja stvara idealne uslove za neugodne mirise.
Jedna od najčešćih grešaka je pretjerana upotreba deterdženta i omekšivača. Iako se mnogima čini logičnim da će veća količina značiti čistije i mirisnije rublje, stvarnost je sasvim drugačija. Višak sredstava za pranje ne ispire se u potpunosti, već se zadržava u vlaknima tkanine. Tako se s vremenom stvaraju naslage koje postaju leglo bakterija, a miris koji ostaje na odjeći daleko je od svježine.
Posebno treba obratiti pažnju na vrstu tkanine koja se pere. Omekšivač nije univerzalno rješenje i ne odgovara svakom materijalu. Sintetičke tkanine često loše reagiraju na omekšivač jer on zatvara vlakna i sprječava pravilno ispiranje. Umjesto mekoće i ugodnog mirisa, rezultat može biti težak, zagušljiv vonj.
Kada je riječ o traperu, savjeti su još strožiji. Ova tkanina ne podnosi omekšivač jer on slabi strukturu materijala, uzrokuje njegovo rastezanje i ubrzava gubitak boje. Traperice se zbog toga peru rjeđe nego ostala odjeća, a nepravilno pranje može im znatno skratiti vijek trajanja. Ako se ipak često nose, preporučuje se pranje u dužim vremenskim razmacima, uz minimalno sredstava.
Neugodan miris rublja često je povezan i s onim što se ne vidi golim okom – unutrašnjošću perilice. Ostaci deterdženta, omekšivača i prljavštine nakupljaju se u bubnju, gumi na vratima i ladici za sredstva. U takvom okruženju bakterije i plijesan se lako razmnožavaju, a njihov miris prelazi na svježe opranu odjeću.Jedna od osnovnih navika koja pravi veliku razliku jeste vađenje rublja odmah nakon završetka pranja. Ako mokra odjeća predugo stoji u zatvorenoj mašini, stvara se vlažna sredina idealna za neugodne mirise. Čak i nekoliko sati može biti dovoljno da rublje izgubi svježinu.
Redovno čišćenje gume na vratima također je izuzetno važno. Upravo tu se zadržava najviše vlage i ostataka sredstava za pranje. Ako se ovaj dio zanemari, mirisi će se stalno vraćati bez obzira na kvalitet deterdženta. Isto važi i za ladicu za deterdžent koju treba povremeno izvaditi i osušiti.
Za dugoročno rješenje preporučuje se mjesečno pranje prazne mašine na visokoj temperaturi, uz jednostavnu kombinaciju sredstava koja pomaže dezinfekciji. Ovaj postupak uklanja naslage i vraća svježinu unutrašnjosti perilice. Tako se sprječava prenos neugodnih mirisa na rublje.
Postoji i trik koji mnogi zanemaruju, a može znatno produžiti osjećaj svježine. Umjesto dodavanja omekšivača na samom početku, bolje je sačekati da mašina završi prvi ciklus pranja. Dodavanjem omekšivača kasnije omogućava se da se on ravnomjernije rasporedi i zadrži miris duže vremena.
Ipak, i ovdje je važno biti oprezan. Previše mirisnih dodataka može ostati u tkanini i izazvati iritacije kože, posebno kod osjetljivih osoba. Zato se preporučuje umjerenost i biranje blažih, prirodnijih opcija.Pravilne navike, redovno održavanje i umjerenost ključ su rješenja problema s neugodnim mirisima. Male promjene u svakodnevnoj rutini mogu učiniti da vaša odjeća miriše čisto i ugodno danima nakon pranja.
