U svakom domaćinstvu postoji barem jedan uređaj bez kojeg se više ne može zamisliti svakodnevica. Kada on ne radi kako treba, posljedice se odmah osjete na odjeći, mirisu i općem osjećaju urednosti.
Mašina za pranje rublja odavno je postala neizostavan saveznik u kućanskim poslovima, ali mnogi tek nakon nekog vremena primijete da nešto nije u redu. Odjeća može izgubiti mekoću, svježinu i ugodan miris, čak i kada se redovno pere, što često izaziva frustraciju i osjećaj da se sav trud uzalud ulaže.
Jedan od najčešćih razloga za ovaj problem krije se u pogrešnoj upotrebi sredstava za pranje. Pretjerano korištenje deterdženta i omekšivača ne znači čišće rublje, već upravo suprotno. Kada se koristi više nego što je potrebno, perilica nema dovoljno prostora ni vremena da sve temeljito ispere, pa se ostaci zadržavaju u tkanini. Upravo ti ostaci mogu postati glavni uzrok neugodnih mirisa.
Mnogi ne znaju da omekšivač nije univerzalno rješenje za svaku vrstu odjeće. Iako daje osjećaj mekoće i prividan miris svježine, njegova upotreba može imati i negativne posljedice. Posebno je problematičan kod određenih materijala, gdje dugoročno oštećuje vlakna i mijenja strukturu tkanine.
Traper, koji se često pere iz navike, spada među materijale koji ne podnose omekšivač. Omekšivač ubrzava blijeđenje boje i doprinosi rastezanju materijala, čime odjeća gubi oblik i trajnost. Zbog toga se preporučuje rijetko pranje, uz pažljivo procjenjivanje koliko je nošenje zaista ostavilo tragove nečistoće.
Neugodni mirisi na rublju često nemaju veze samo s odjećom, već i sa samom mašinom. Nakupljena prljavština, vlaga i ostaci sredstava unutar perilice stvaraju idealne uvjete za razvoj neugodnih mirisa, koji se potom prenose na tkaninu. Bijele mrlje na tamnoj odjeći također mogu biti znak da je unutrašnjost mašine zapuštena.
Kako bi se to spriječilo, potrebno je usvojiti nekoliko jednostavnih, ali ključnih navika. Rublje nikada ne bi trebalo ostavljati u mašini nakon završenog pranja, jer vlaga potiče razvoj bakterija. Gumene brtve na vratima treba redovno brisati, a ladicu za deterdžent ostaviti otvorenom kako bi se osušila.
Posebno se preporučuje povremeno pokretanje praznog ciklusa pranja. Jednom mjesečno, prazan bubanj s prirodnim sredstvima može značajno doprinijeti čistoći i svježini mašine. Ovaj postupak pomaže u uklanjanju masnih naslaga i bakterija koje se s vremenom nakupljaju na teško dostupnim mjestima.
Postoji i zanimljiv trik za one koji žele dugotrajniji miris na odjeći. Umjesto da se omekšivač koristi odmah, savjetuje se da se doda tek u narednom ciklusu ispiranja. Na taj način veća količina mirisa ostaje u tkanini, ali i ovdje je potreban oprez. Prekomjerna upotreba može izazvati iritacije kože, naročito kod osjetljivih osoba.
Zbog toga se sve češće preporučuje korištenje blažih, prirodnijih varijanti sredstava. Sredstva sa smanjenim udjelom agresivnih sastojaka manje opterećuju kožu i smanjuju rizik od alergijskih reakcija. Osim toga, doprinose očuvanju tkanine i produžuju vijek trajanja odjeće.
Ipak, ni pamuk nije uvijek pogodan za omekšivač. Ručnici za ruke, kupanje i kuhinju ne bi se trebali tretirati omekšivačem, jer masni sloj koji ostaje na vlaknima smanjuje njihovu moć upijanja. Iako djeluju mekše, njihova osnovna funkcija biva narušena.
Posebnu pažnju zahtijeva i sportska odjeća. Materijali od mikrovlakana i elastične tkanine dizajnirani su tako da upijaju znoj i omogućavaju koži da diše. Omekšivač stvara sloj koji blokira ove osobine, zbog čega odjeća gubi svoju funkcionalnost i brže se oštećuje.Slično važi i za donje rublje s elastičnim vlaknima.
