Tragičan događaj koji se desio početkom sedmice potresao je javnost i podsjetio koliko su putevi, ali i život, nepredvidivi. U jednoj saobraćajnoj nesreći ugašen je život čovjeka čija je muzika decenijama spajala ljude i budila emocije.
U ranim jutarnjim satima, na regionalnom putu u blizini Višegrada, dogodila se teška nesreća u kojoj je stradao jedan od najcjenjenijih harmonikaša ovog područja. Vijest se brzo proširila, ali je mnogima djelovala nestvarno. Odlazak muzičara koji je bio sinonim za toplinu, sevdah i iskrenu emociju ostavio je prazninu koju je teško opisati riječima.
Godinama je bio prepoznatljiv kao tihi, ali neizostavni stub jednog od najpoznatijih muzičkih sastava na Balkanu. Njegova harmonika bila je više od instrumenta – bila je produžetak duše. Na koncertima je znao jednim tonom smiriti salu, a već sljedećim probuditi suze i osmijehe. Publika ga nije doživljavala samo kao muzičara, već kao nekoga ko razumije emocije ljudi.Posebno je ostala upamćena njegova dugogodišnja saradnja sa jednom od najvećih interpretatorki narodne muzike.
Nakon što je potvrđena vijest o tragediji, muzička scena zavijena je u crno. Kolege su u nevjerici dijelile uspomene, dok su se poruke tuge nizale jedna za drugom. Posebno emotivna bila je reakcija njegove dugogodišnje saradnice, koja se javno oprostila riječima koje su dotakle mnoge. Naglasila je da nije izgubila samo muzičara, već prijatelja, oslonac i dio vlastitog puta.
U tim riječima osjetila se težina zajedničkih godina provedenih na putu, umora nakon koncerata, ali i radosti koju donosi aplauz. Skoro tri decenije zajedničkog rada ne brišu se jednim odlaskom, već ostaju urezane u sjećanja i pjesme. Posebno je istaknuta briga i tuga za njegovom porodicom, suprugom, sinovima i najbližima, koji su ostali suočeni s nenadoknadivim gubitkom.
U rodnom kraju bio je više od poznatog muzičara. Bio je komšija, prijatelj, čovjek kojeg su svi znali po osmijehu i skromnosti. Njegova harmonika pratila je mnoga slavlja, ali i tihe, emotivne trenutke. Svirao je isto srcem, bilo da je ispred njega bila puna dvorana ili mali krug ljudi. Upravo zbog toga bio je voljen i poštovan.
Policijske službe su potvrdile da su u nesreći učestvovala dva putnička vozila, te da je jedna osoba izgubila život. Iako je saobraćaj bio privremeno obustavljen zbog uviđaja, to je u tom trenutku bilo najmanje važno. Misli svih bile su usmjerene na izgubljeni život i na činjenicu da se muzika tog jutra zauvijek utišala.
Njegov doprinos muzici ne može se mjeriti samo brojem koncerata ili snimaka. On je bio simbol posvećenosti, rada i iskrene ljubavi prema tradiciji. Harmonika u njegovim rukama nije bila samo pratnja, već nosilac emocije koja se pamti. Mnogi će reći da je upravo on znao kako da sevdah zvuči onako kako treba – tiho, duboko i istinito.
Iako je njegov odlazak prerano prekinuo jedan muzički put, ono što je ostavio iza sebe ne može nestati. Živjet će kroz pjesme, kroz snimke, ali najviše kroz sjećanja onih koji su ga slušali i poznavali. Svaki ton koji je odsvirao sada ima dodatnu težinu, jer nosi uspomenu na čovjeka koji je iza sebe ostavio neizbrisiv trag.
