Ljeti i zimi mnogi se pitaju rade li ispravnu stvar s rashladom i grijanjem u domu. Računi rastu, a dilema ostaje ista: gasiti sve ili ostaviti da radi „na tiho“.
Pitanje da li je isplativije stalno paliti i gasiti uređaj za hlađenje i grijanje ili ga ostaviti uključenog jedno je od najčešćih u periodima ekstremnih temperatura. Iako je uvjerenje mnogih da se struja štedi potpunim gašenjem, praksa pokazuje da stvari nisu tako crno-bijele. Način korištenja, a ne samo činjenica da li je uređaj uključen, ima ključnu ulogu u potrošnji energije.
Stručna iskustva i svakodnevna praksa pokazuju da uređaji troše najviše energije upravo onda kada moraju naglo mijenjati temperaturu prostora. Kada se prostor ostavi bez regulacije nekoliko sati, ljeti se pregrije, a zimi previše ohladi. U tom trenutku, ponovno uključivanje zahtijeva snažan i dugotrajan rad kako bi se postigla željena temperatura, što često rezultira većom potrošnjom nego što bi bila da je temperatura bila stabilna.
Važno je razumjeti da ovakvi uređaji nisu zamišljeni da rade u „šok režimu“. Njihov najefikasniji rad je postepen i umjeren. Najviše struje troše kada rade punom snagom i pokušavaju brzo ispraviti veliku razliku između vanjske i unutrašnje temperature. Upravo zato stalno gašenje i ponovno paljenje može biti kontraproduktivno.
Tokom toplih dana, potpuno isključivanje dok niste kod kuće može dovesti do toga da se prostor pretvori u „toplu zamku“. Kada se vratite, često ćete instinktivno postaviti veoma nisku temperaturu kako biste se što prije rashladili. Ovaj nagli zahtjev za hlađenjem dodatno opterećuje sistem, povećava potrošnju struje i ubrzava trošenje uređaja.
Mnogo efikasniji pristup je održavanje umjerene, stabilne temperature čak i kada niste prisutni. To ne znači da uređaj treba raditi punim kapacitetom cijeli dan. Naprotiv, cilj je da se spriječe ekstremne promjene. Održavanje blago povišene temperature ljeti omogućava povremeni rad, bez velikih energetskih skokova. Na taj način uređaj se uključuje samo kada je potrebno, a ne neprestano.
Sličan princip važi i tokom hladnih mjeseci. Ako se prostor potpuno ohladi dok ste odsutni, sistem za grijanje će po povratku morati raditi znatno jače kako bi nadoknadio izgubljenu toplinu. Održavanje umjerene topline dok niste kod kuće omogućava brže i ekonomičnije zagrijavanje, bez nepotrebnog naprezanja.
Prednosti ovakvog načina korištenja su višestruke. Prije svega, dolazi do smanjenja ukupne potrošnje energije. Stabilna temperatura znači manji broj naglih uključivanja na maksimum. Manje opterećenje znači i duži vijek trajanja uređaja, kao i manju vjerovatnoću kvarova. Osim toga, održavanje stalne temperature doprinosi boljoj kontroli vlage u prostoru, što smanjuje rizik od pojave neugodnih mirisa i vlage na zidovima.
Komfor je još jedan važan faktor koji se često zanemaruje. Povratak u prostor u kojem je temperatura već ugodna donosi osjećaj olakšanja i štedi vrijeme. Nema čekanja da se prostor rashladi ili zagrije, jer je osnovna ravnoteža već postignuta. Upravo taj osjećaj ugode često je presudan za svakodnevni kvalitet života.
Savremeniji uređaji dodatno olakšavaju ovakav pristup. Oni mogu sami prilagođavati snagu rada u zavisnosti od toga da li je neko prisutan u prostoru. Kada nema nikoga, automatski smanjuju intenzitet rada i time dodatno štede energiju, a po povratku se vraćaju na prethodne postavke bez potrebe za ručnim podešavanjem.
Umjeren i stabilan rad tokom odsustva smanjuje račune, čuva uređaj i poboljšava kvalitet zraka u prostoru. Najveća greška nije to što uređaj radi dok vas nema, već to što se od njega traži da stalno radi na granici svojih mogućnosti.Najveća ušteda ne dolazi iz potpunog gašenja, već iz razumijevanja načina rada. Kada se temperatura održava bez naglih oscilacija, uređaj troši manje energije, traje duže i radi u korist vašeg komfora, a ne protiv kućnog budžeta.
