- Jedna maturska večer 1989. godine trebala je biti običan tinejdžerski trenutak slavlja, ali umjesto toga, pretvorila se u jedno od najmračnijih poglavlja američke kriminalistike. Porodični dom je postao mjesto stravičnog zločina, a u središtu svega – tada 17-godišnji sin, Džef Peli.
U malom mjestu Lejkvil, u saveznoj državi Indijana, april 1989. ostat će zauvijek zapamćen po užasu koji je zadesio porodicu Peli. Sveštenik Robert “Bob” Peli, njegova supruga Don i dvije pastorke, Dženel i Džolin, brutalno su ubijeni sačmaricom u porodičnoj kući. Tijela su pronađena tek sljedećeg jutra, kada se porodica nije pojavila na bogosluženju, što je odmah izazvalo sumnju i alarmiralo zajednicu.
U trenutku ubistava, troje preživjele djece nije bilo kod kuće. Mala Džesika, tada devet godina stara, provela je noć kod prijateljice, nesvjesna da gubi skoro cijelu porodicu.
Međutim, istražitelji su ubrzo usmjerili sumnju ka Džefu, naročito nakon što su saznali za njegov nedavni sukob s ocem. Navodno je Džef bio kažnjen zbog krađe novca i CD-ova, a otac mu je kao kaznu zabranio da samostalno ide na maturu.
Kuća nije pokazivala znakove nasilne provale. Oružje koje je korišteno bilo je porodična sačmarica, a svi tragovi ukazivali su na to da je ubica poznavao dom – vrata su bila zaključana, a tijela pronađena unutar kuće. Ipak, nije bilo direktnih dokaza: nijednog DNK traga, otisaka, očevica, niti pronađenog oružja. Zbog toga, istraga nije odmah dovela do podizanja optužnice.
Godine su prolazile. Džef je izgradio život daleko od tragedije – oženio se, dobio dijete i radio kao IT stručnjak. Slučaj je i dalje bio otvoren, ali bez konkretnih pomaka. Tek 2002. godine, novi tužilac odlučuje da pokrene slučaj ponovo – i to bez novih dokaza. Džef Peli je uhapšen na aerodromu u Los Anđelesu, gotovo 13 godina nakon ubistava.
Na sudu, sve se temeljilo na rekonstrukciji vremena. Tužilaštvo je tvrdilo da je između 17:00 i 17:30 Džef imao dovoljno vremena da ubije porodicu, presvuče se i krene na maturu, bez da iko posumnja. Svjedoci su naveli da je Džef bio nasmijan i opušten te večeri, ali tužioci su to okarakterisali kao „hladnokrvno ponašanje ubice“.
S druge strane, odbrana je isticala potpuni nedostatak fizičkih dokaza i opisivala teoriju tužilaštva kao „nelogičnu i nevjerovatnu“.
Ipak, 2006. godine, porota je proglasila Džefa Pelija krivim po sve četiri tačke optužnice. Osuđen je na 160 godina zatvora. Presuda je i danas predmet rasprave – mnogi je smatraju pravednom, dok drugi vjeruju da je Peli osuđen na osnovu pretpostavki i emocionalnog narativa, a ne dokaza.
„Postoji ogroman jaz između onoga što vjerujemo da se moglo desiti i onoga što se može dokazati,“ izjavili su advokati koji su naknadno analizirali slučaj. „Pravda se ne smije temeljiti na osjećaju, već na dokazima.“
- Tragedija porodice Peli ostavila je neizbrisiv trag, naročito na Džesiki, koja je kao djevojčica izgubila roditelje, sestre – i brata, koji je sada zatvoren. Njena priča je rijetko ispričana, ali njen gubitak je vjerovatno najdublji.
Priča o Džefu Peliju nije samo krimi-dosije. To je priča o tome koliko je pravda ponekad zamagljena emocijama, medijima i potrebom da se pronađe krivac. Takođe je podsjetnik da u svakoj tragediji postoji ljudska dimenzija – bol, gubitak i rana koja ne zarasta.
