Tema mlijeka ponovo je izazvala veliku pažnju javnosti. Jedan ugledni stručnjak upozorio je da ono što svakodnevno pijemo možda i nije bezazleno kako mislimo.
U nedavnom televizijskom gostovanju na K1 televizija, poznati gastroenterolog Vojislav Perišić govorio je o razlikama među vrstama mlijeka i njihovom utjecaju na zdravlje. Njegova poruka bila je direktna i bez zadrške – nije svako mlijeko isto, a razlike u sastavu mogu imati ozbiljne posljedice po srce, krvne sudove i opće zdravstveno stanje. Prema njegovim riječima, potrošači često ne znaju šta tačno unose u organizam, jer se pažnja uglavnom usmjerava na masnoće, dok se zanemaruje sastav proteina.
Posebnu pažnju posvetio je takozvanom A1 tipu mlijeka, koji proizvode krave većeg rasta i intenzivnog uzgoja. U toj vrsti nalazi se specifični protein koji se tokom probave razgrađuje u supstancu poznatu po mogućem opijatnom djelovanju. Upravo taj spoj, kako tvrdi profesor, može biti povezan s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, povišenog krvnog pritiska, ali i određenih problema s jetrom. Naglasio je da se javnost često fokusira na alergije ili intoleranciju na laktozu, dok se o ovom proteinskom segmentu daleko manje govori.
Prema njegovom objašnjenju, u organizmu dolazi do stvaranja tvari koja može djelovati na receptore u tijelu na način sličan blagim opijatima. To, kako ističe, može imati dugoročne posljedice po metabolizam i funkciju srca, naročito ako se takvo mlijeko konzumira svakodnevno i u većim količinama. Upozorio je da je upravo ova vrsta najzastupljenija na tržištu u regionu, jer veće krave daju više mlijeka, što pogoduje industrijskoj proizvodnji.
S druge strane, govorio je o A2 tipu mlijeka, koje proizvode manje, tradicionalne pasmine krava. Ova varijanta ne sadrži sporni proteinski oblik koji se razgrađuje u potencijalno problematičnu supstancu. Prema riječima stručnjaka, A2 mlijeko je blaže za organizam i ne dovodi se u vezu s istim rizicima kao A1 varijanta. Iako takve krave daju manje količine, kvalitet proizvoda se, kako tvrdi, razlikuje upravo po sastavu proteina.
U istom kontekstu spomenuo je i kozje te ovčje mlijeko, koje prirodno ne sadrže sporni protein. Zbog toga ih smatra prihvatljivijom alternativom za osobe koje žele izbjeći potencijalno štetne efekte. Naglasio je da problem, prema njegovom mišljenju, nije mliječna mast, kako se godinama vjerovalo, već upravo specifična struktura proteina u određenim vrstama mlijeka. Time je doveo u pitanje uvriježene stavove o povezanosti masnoće iz mlijeka i povišenog holesterola.
Zanimljiv dio njegovog izlaganja odnosio se na majčino mlijeko. U prvim mjesecima dojenja, objasnio je, prisutan je oblik proteina koji ima umirujuću funkciju i pomaže novorođenčetu da se prilagodi novoj sredini. Nakon određenog perioda, sastav se prirodno mijenja. Ovaj proces, prema njegovim riječima, pokazuje koliko je priroda precizno prilagodila sastav mlijeka potrebama djeteta u različitim fazama razvoja. Također je napomenuo da su dječije kolike često povezane i s emocionalnim stanjem roditelja, jer stres može utjecati na bebu više nego što se misli.
Kada je riječ o dostupnosti A2 mlijeka, situacija nije jednostavna. Profesor je naveo da se određene pasmine koje daju takvo mlijeko mogu pronaći uglavnom u nekim dijelovima sjeverne Evrope i na izolovanim područjima između Velike Britanije i Francuske. Zbog ograničene proizvodnje i manjeg prinosa, ova vrsta mlijeka je rjeđa i teže dostupna široj populaciji. Upravo to, smatra on, predstavlja izazov za potrošače koji žele svjesno birati.
Zaključak njegovog izlaganja bio je jasan: informisanost je ključ. Potrošači bi trebali obraćati pažnju ne samo na količinu masti, već i na porijeklo, način uzgoja životinja i tip proteina u mlijeku koje konzumiraju. Prema njegovom stavu, odgovoran izbor može imati dugoročne koristi za zdravlje srca i krvnih sudova.
Ova tema, iako kompleksna, otvara važno pitanje o savremenoj proizvodnji hrane i njenom utjecaju na organizam. Razlika između dvije vrste mlijeka možda na prvi pogled djeluje mala, ali prema riječima stručnjaka, može imati značajne posljedice po zdravlje. Upravo zato, poruka je da se o mlijeku ne razmišlja samo kao o svakodnevnoj namirnici, već kao o proizvodu čiji sastav zaslužuje pažnju jednako kao i bilo koja druga važna stavka u ishrani.
