U malom planinskom mjestu već godinama kruži priča o ženi kojoj se ljudi obraćaju kada ih muče želudac i probava. Njeno ime se prenosi od usta do usta, a mnogi tvrde da im je upravo ona pomogla onda kada su izgubili nadu.
Riječ je o Milica Jovičić iz Mokra Gora, koja već desetljećima njeguje tradicionalne metode pomoći kod probavnih tegoba. Kod nje dolaze ljudi sa gastritisom, želudačnom kilom, nadutošću, nervoznim crijevima i gubitkom apetita, tražeći olakšanje kroz spoj starog znanja i biljnih pripravaka. Njena metoda, kako kaže, ne oslanja se samo na čajeve, već i na poseban način pregleda – dodirom i pritiskom određenih tačaka na tijelu.
Naslijeđe koje je čekalo pravi trenutak
Milica često ističe da je svoje znanje naslijedila od bake, koja je u porodici bila poznata po „osjećaju u rukama“. Prema njenim riječima, tek u tridesetoj godini života osjetila je da je spremna ozbiljno pomagati drugima. Tvrdi da na ruci, stopalu i ispod plećke postoje tri ključne tačke koje, kada se pravilno izmasiraju, mogu potaknuti rad želuca i ublažiti tegobe. Ako, međutim, tokom pregleda ne osjeti promjene, savjetuje ljudima da obave medicinske pretrage žuči, bubrega ili drugih organa.
Iako mnogi svjedoče o poboljšanju, važno je naglasiti da ovakve metode ne mogu zamijeniti dijagnostiku i terapiju koju propisuje ljekar.
Šest biljaka u službi probave
Osim masaže, važan dio njenog pristupa čine biljni čajevi. Među biljkama koje najčešće koristi su Hajdučka trava, Šipurak, Kantarion, Majčina dušica, Nana i Kamilica.
Svaka od ovih biljaka, prema narodnoj tradiciji, ima svoju ulogu u smirivanju želuca i regulaciji probave. Hajdučka trava se povezuje s regulacijom kiseline i žuči, šipurak s jačanjem organizma i ublažavanjem probavnih smetnji, dok kantarion i majčina dušica doprinose smirivanju sluznice. Nana je poznata po ublažavanju grčeva i gasova, a kamilica po protivupalnom i umirujućem djelovanju.
Ipak, stručnjaci podsjećaju da biljke mogu imati i kontraindikacije, posebno kod osoba koje već koriste određene lijekove.
Lan i gavez kao prirodna zaštita
Posebno mjesto u njenim savjetima zauzimaju Laneno sjeme i Gavez. Laneno sjeme, kada odstoji u vodi, stvara sluzastu strukturu koja oblaže sluzokožu želuca. Ta prirodna „barijera“ može pružiti osjećaj zaštite i ublažiti nadraženost. Gavez se, prema tradicionalnim vjerovanjima, koristi za podršku zacjeljivanju, ali treba biti oprezan jer njegova unutrašnja upotreba nije uvijek preporučena bez stručnog nadzora.
Manje poznati, ali cijenjeni saveznici
Milica često spominje i Podubica, biljku koja se u narodnoj medicini koristi kod probavnih tegoba, te Čuvarkuća, za koju tvrdi da u kombinaciji s čajem može pomoći kod upala. Ipak, važno je razumjeti da tradicionalna iskustva ne predstavljaju zamjenu za klinički potvrđenu terapiju.
Kada je ljekar neophodan
I sama Milica naglašava da postoje situacije kada se mora potražiti stručna pomoć. Stalni bolovi u želucu, krv u stolici ili povraćanju, nagli gubitak težine i otežano gutanje simptomi su koji zahtijevaju hitan medicinski pregled. Zanemarivanje takvih znakova može imati ozbiljne posljedice.
Poruka koja nadilazi tradiciju
Priča iz planinskog kraja svjedoči o duboko ukorijenjenom povjerenju u prirodu i naslijeđeno znanje. Međutim, savremeni pristup zdravlju podrazumijeva ravnotežu između tradicionalnih metoda i medicinske nauke. Prirodni čajevi i biljni pripravci mogu biti podrška organizmu, ali odgovornost prema vlastitom zdravlju podrazumijeva i redovne kontrole te savjetovanje sa stručnjacima.
Na kraju, možda je najvažnija poruka upravo ona o slušanju vlastitog tijela – ali i o tome da priroda i medicina ne moraju biti suprotstavljene, već mogu djelovati zajedno, uz informisan i oprezan pristup.
