- Umjesto da puni dvorane i promoviše nove pjesme, jedan pjevač posljednjih mjeseci privlači pažnju zbog teške borbe s ličnim demonima. Umjesto aplauza – tišina, umjesto svjetla reflektora – zidovi bolničke sobe.
Pjevač koji je godinama bio poznat po svojoj energiji i vokalnoj moći, sada je tema javnosti zbog emotivno teškog perioda kroz koji prolazi. Umjesto da se piše o novim koncertima, u fokusu su problemi mentalnog zdravlja, porodični konflikti i bolna epizoda hospitalizacije.
“Moja majka je ugasila cigaretu u mojoj čaši piva, a ja sam u afektu polio i nju i ujaka”, ispričao je, dodajući kako je to bio trenutak u kojem su se godinama gomilane tenzije jednostavno razlile. Uslijedila je pravna mjera – zabrana prilaska najbližim članovima porodice. “Sramota i grehota. Nisam nikakva cvećka, ali nisu ni oni, vala”, rekao je pjevač, ističući da ne želi da se predstavlja kao žrtva, ali ni kao agresor.
Osjećaj izolacije i neprihvaćenosti dodatno je otežao njegovo mentalno stanje. Kao neko ko se već dugo bori s dijagnozom bipolarnog poremećaja, ovaj sukob samo je ubrzao krizu koja je dovela do hospitalizacije. U bolnici je, kako navodi, bio podvrgnut terapiji litijumom i blagim elektrošokovima. “Nadam se da će mi pomoći da normalno živim,” rekao je, jasno pokazujući da ne bježi od liječenja i da se bori koliko može.
Prema pisanju više izvora, javni istupi ovog pjevača nisu samo vapaj za razumijevanjem, već i pokušaj razbijanja stigme koja i dalje postoji kada je riječ o mentalnim bolestima. Mnogi ljudi se u tišini bore sa sličnim stanjima, a iskrene priče javnih ličnosti ponekad mogu biti okidač da potraže pomoć. Njegova priča ide dublje od dijagnoze – ona je i priča o porodičnim ranama koje su ostavile trag.
Ispričao je i bolan detalj – da mu je majka u afektu jednom prilikom rekla da će ga smjestiti u dom za nezbrinute. Takve riječi, ma koliko izgovorene u bijesu, ostavljaju duboke ožiljke. Njegova borba nije samo medicinska, već i emocionalna – kako da preboli to što je od najbližih doživio odbacivanje.
Ipak, uprkos svemu, ne odustaje od onoga što ga ispunjava – muzike. “Kada sam na sceni, sve nestane”, iskreno je rekao, objašnjavajući kako mu muzika služi kao ventil za emocije i prostor u kojem može biti ono što jeste. Pisanje tekstova, komponovanje i izvođenje pjesama pomažu mu da preusmjeri energiju u stvaranje, umjesto u samouništenje.
Za njega, muzika nije samo posao, već terapija. Mnogi umjetnici ističu kako im je upravo stvaralaštvo pomoglo da se izvuku iz najcrnjih faza života, a ova priča to dodatno potvrđuje. I dok se bori sa sobom, svojim mislima i svojim porodičnim uspomenama, on pokušava pronaći izlaz.
Njegov slučaj ne može se svesti samo na jednu vijest ili naslov. To je priča o čovjeku koji je pao, ali pokušava da ustane – i to javno, bez skrivanja i uljepšavanja. Njegova ranjivost je istovremeno i njegova snaga – jer on, za razliku od mnogih, ima hrabrosti da kaže kako stvari stvarno stoje.
Iako je put pred njim dug, i iako je jasno da oporavak neće biti jednostavan, njegova odlučnost da ne odustane zaslužuje poštovanje. Pitanje nije hoće li se vratiti na scenu, već kako će se vratiti – i s kakvom porukom. A ako sudimo po dosadašnjoj borbi, ta poruka će sigurno biti iskrena, ljudska i dirljiva.
