
- Svi smo se barem jednom suočili s neprijatnim mirisima koji se šire iz odvoda u kupaonici. Ti neugodni mirisi, često opisani kao miris pokvarenih jaja, mogu pokvariti atmosferu u domu i izazvati zabrinutost. Iako se na prvi pogled čine bezazleno, mogu biti znak ozbiljnijih problema u kanalizacionom sistemu koji, ako se ne riješe na vrijeme, mogu utjecati i na zdravlje ukućana.
Glavni uzroci neugodnih mirisa obično se nalaze unutar cijevi i sifona. Najčešći uzročnik je sumporovodik – gas koji nastaje razgradnjom organskih materijala i koji ima prepoznatljiv, oštar miris. Udisanje ovog gasa u većim količinama može izazvati glavobolju, mučninu i druge zdravstvene tegobe. Osim njega, na pojavu mirisa utiču i drugi faktori, kao što su začepljeni odvodi, pukotine na cijevima ili suhi sifoni koji ne zadržavaju dovoljno vode da spriječe izlazak kanalizacionih gasova.
Začepljeni odvodi jedan su od najčešćih uzroka. S vremenom se u cijevima nakupljaju ostaci sapuna, dlaka i masnoća, stvarajući sloj koji sprečava normalan protok vode. Kada voda ne može slobodno oticati, bakterije počinju razgrađivati organsku materiju i stvarati neugodne mirise. Pukotine ili oštećenja na cijevima dodatno pogoršavaju situaciju jer omogućavaju curenje gasova direktno u prostor kupaonice, što ne samo da stvara nelagodu već može biti i opasno po zdravlje.
Još jedan čest problem su suhi sifoni. Ako se odvod ne koristi redovno, voda u sifonu ispari, čime nestaje prirodna barijera koja sprečava prodor mirisa iz kanalizacije. Ovo se često dešava u vikendicama ili prostorima koji se rijetko koriste, pa je važno povremeno pustiti vodu da ponovo napuni sifon i zatvori prolaz gasovima.

Prvi korak u rješavanju problema je otkrivanje tačnog izvora mirisa. Da li se miris širi iz tuša, umivaonika, WC školjke ili možda iz ventilacionih otvora? Pažljivo praćenje kada se miris pojačava može pomoći da prepoznate uzrok. Na primjer, ako se miris javlja pri korištenju mašine za pranje rublja ili prilikom tuširanja, vjerovatno je problem lokalizovan u tim odvodima. Ako se, pak, miris zadržava stalno, moguće je da dolazi iz glavnog kanalizacionog voda ili iz ventilacione cijevi.
Kada prepoznate izvor, postoji nekoliko učinkovitih metoda za uklanjanje mirisa.
Prirodni preparati su često prvi izbor jer su sigurni, jednostavni i ekološki prihvatljivi. Kombinacija sode bikarbone i octa jedno je od najpopularnijih rješenja. Ove dvije supstance u kontaktu stvaraju reakciju koja pomaže razgradnji naslaga i dezinfekciji cijevi. Dovoljno je u odvod sipati pola šolje sode bikarbone, zatim šolju octa, ostaviti da djeluje tridesetak minuta i potom isprati toplom vodom. Ova metoda ne samo da uklanja miris, već pomaže i u sprječavanju budućih začepljenja.

Ako prirodni pristup ne daje rezultate, može se pribjeći jačim sredstvima. Upotreba izbjeljivača može pomoći, ali s njim treba biti vrlo oprezan – koristi se u malim količinama i isključivo u dobro provjetrenom prostoru, jer u kontaktu s drugim hemikalijama može stvoriti opasne gasove. Pored toga, postoje i komercijalni preparati namijenjeni čišćenju i održavanju cijevi.
Jednom mjesečno preporučuje se korištenje blage kisele otopine ili prirodnih sredstava koja će očistiti cijevi i ukloniti naslage prije nego što postanu problem. Takođe, redovno čišćenje rešetki i mrežica na ventilacionim otvorima sprečava nakupljanje prašine i vlage, koji dodatno doprinose širenju mirisa.











