- Vijest o teškom zdravstvenom stanju legendarnog pjevača potresla je cijeli region. Njegovo ime godinama je bilo simbol emocije, dobrote i muzike koja spaja ljude, a sada su svi sa strepnjom pratili vijesti o njegovoj borbi za život.
Halid Bešlić, čovjek čije su pjesme obilježile generacije, proveo je posljednje dane okružen porodicom, prijateljima i muzikom koju je volio više od svega.
Porodica je dugo nastojala da sve ostane daleko od očiju javnosti, ali bliski prijatelji otkrivaju da su dani koji su prethodili njegovom odlasku bili ispunjeni emocijama, toplinom i ljubavlju. Uz njega su, neprestano, bili supruga Sejda i sin Dino – njegovi stubovi snage. “Nisu ga puštali samog ni na trenutak,” ispričao je jedan od prijatelja. “Sejda je danima bdjela pored njega, držala ga za ruku i tiho mu pričala. Njihova ljubav bila je nevjerovatna, iskrena i duboka – baš onakva kakvu svi priželjkujemo.”
Njegova porodica bila mu je utočište i oslonac do samog kraja. I dok su mnogi mislili da će se slomiti pod težinom bolesti, Halid je i tada pokazivao nevjerovatnu unutrašnju snagu. Čak i kada je bio iscrpljen, nije gubio volju ni vjeru. “On se nikada nije predavao.
Jedan od najdirljivijih trenutaka dogodio se svega nekoliko dana prije nego što mu se stanje pogoršalo. Posjetila ga je bliska prijateljica iz muzičkog svijeta, s kojom je zapjevao nekoliko stihova. “Bilo je to kao da je vrijeme stalo. Pjevali su tiho, uz osmijeh, dok je u sobi vladala posebna toplina. Niko nije znao da će to biti njihov posljednji zajednički trenutak,” prisjeća se izvor blizak porodici.
U danima koji su uslijedili, pjevača su posjećivali brojni prijatelji i kolege sa estrade. No, jedna posjeta posebno je ganula sve prisutne. Velika muzička zvijezda, s kojom je Halid dijelio scenu više od trideset godina, došla je da ga vidi u tišini, daleko od kamera i pažnje javnosti. “Nije želio da iko zna da dolazi. Samo je tiho ušao, sjeo pored njega i dugo šutio. Držali su se za ruke, a u njihovom pogledu bilo je više riječi nego što bi mogla izgovoriti čitava pjesma. Svi su plakali – to je bio trenutak koji se ne zaboravlja,” svjedoči prijatelj porodice.
I u najtežim trenucima Halid je ostao onaj isti – blag, zahvalan i miran. Tražio je da mu puštaju njegove omiljene pjesme, “Miljacku” i “Romaniju”, jer su mu donosile spokoj. “Govorio je: ‘Samo da još jednom zapjevam pred ljudima…’ To mu je bio najveći san,” rekao je njegov dugogodišnji saradnik. Te pjesme su mu bile život, i kroz njih je izražavao sve – tugu, ljubav, snagu i nadu.
Muzičari koji su s njim dijelili scenu godinama teško su podnijeli vijest o njegovom zdravstvenom stanju. “Halid nije bio samo pjevač, on je bio simbol jedne epohe,” kazala je jedna od pjevačica koja ga je često pratila na nastupima.
Iako su se doktori borili da mu pomognu, posljednji dani su bili teški. Halid je bio svjestan ozbiljnosti situacije, ali je do kraja ostao optimista. Vjerovao je u čudo, vjerovao u život, i do posljednjeg trenutka ponavljao da će se oporaviti i opet stati pred publiku. “Pjesma liječi sve,” govorio je. I ta rečenica danas odzvanja kao testament jednog života ispunjenog muzikom i ljubavlju.
Njegov odlazak ostavio je prazninu u srcima miliona ljudi. Cijeli Balkan tuguje, jer je otišao čovjek koji je bio više od umjetnika – bio je simbol dobrote, topline i istinske emocije. Njegove pjesme, riječi i duh ostaju kao svjetionik jedne generacije koja je odrasla uz njegov glas. Oni koji su bili uz njega u posljednjim trenucima svjedoče da je otišao mirno, s osmijehom i pjesmom na usnama.
“Zaspao je spokojno, kao da je znao da je ispunio svoj put,” rekao je jedan član porodice. “Njegova duša bila je mirna, okružena ljubavlju.”
I dok se danas region oprašta od velikana čije su pjesme bile dio svakog doma, jedno je sigurno – Halid Bešlić nikada neće umrijeti. Njegov glas će i dalje živjeti u sjećanjima, u radijskim talasima, na svadbama, u kafanama i u tišini naših domova. Jer takvi ljudi ne odlaze – oni samo prestanu biti prisutni tijelom, ali njihova muzika i emocija ostaju zauvijek među nama.
