- Odlazak velikog umjetnika i čovjeka ostavio je prazninu u srcima mnogih širom regiona. Njegova dženaza, održana jučer u Sarajevu, bila je trenutak tuge, ali i poštovanja prema liku koji je obilježio generacije – ne samo muzikom, već i ljudskošću.
Na posljednjem ispraćaju legendarnog pjevača okupili su se prijatelji, porodica, kolege i brojni poštovaoci, ali mnogi su primijetili da obični građani nisu imali priliku prisustvovati komemoraciji. Upravo taj detalj izazvao je veliku emociju i niz reakcija javnih ličnosti koje su se oglasile putem društvenih mreža. Među njima se posebno izdvojila poruka poznate Sarajke, koja je iskreno progovorila o onome što bi, po njenom mišljenju, rastužilo i samog Halida.
U emotivnoj objavi, ona je istakla da bi legendarni muzičar, poznat po svojoj bliskosti s narodom, bio razočaran što obični ljudi nisu mogli prisustvovati komemoraciji. “Halid, kakav je insan bio, vjerovatno bi bio ljut da zna da su samo zvanice mogle ući. Da se on pitao, svima bi otvorio vrata pozorišta”, poručila je iskreno. Ove riječi duboko su odjeknule među njegovim fanovima i poznanicima, jer su savršeno opisale njegov karakter – čovjeka koji nikada nije pravio razliku između „poznatih“ i „običnih“.
Halid Bešlić bio je, kako su mnogi rekli, simbol jednostavnosti, poštenja i topline. Njegov život i karijera obilježeni su istinskim kontaktom s narodom – od radnika na pumpi do domaćica i studenata, svi su ga smatrali „jednim od svojih“. Zato je i razumljivo što su mnogi očekivali da će njegova komemoracija biti otvorena za sve koji su ga voljeli, a ne samo za odabrane.
Poruke podrške i tuge nastavile su se širiti društvenim mrežama i medijima. Ljudi iz različitih krajeva Balkana dijelili su svoje uspomene, fotografije i trenutke s koncertâ na kojima su ga slušali. Njegove pjesme, koje su obilježile desetljeća, ponovno su ispunile eter i postale način na koji se ljudi opraštaju od njega – kroz stihove koji su dirali dušu. Neki su čak istakli da bi Halid, da je mogao, vjerovatno rekao: “Neka svako dođe, nek’ svako zapjeva, jer pjesma je za sve.”
Mnogi su se prisjetili i njegovih javnih nastupa i intervjua, u kojima je često naglašavao koliko mu znači narod i njihova ljubav. Nije bio čovjek koji se volio isticati bogatstvom ili statusom – naprotiv, uvijek je isticao da je najvažnije „ostati čovjek“. Zato je i ovaj detalj s komemoracije za mnoge bio bolan podsjetnik koliko su se vremena promijenila, dok je Halid do samog kraja ostao vjeran svojoj skromnosti.
Njegovi prijatelji i saradnici, koji su prisustvovali komemoraciji, opisali su atmosferu kao dostojanstvenu i emotivnu. Ipak, mnogi su rekli da su u publici osjetili „prazninu“ – nedostajao je onaj glas naroda, obični ljudi koji su mu najviše značili. Taj osjećaj dodatno je pojačala objava spomenute Sarajke, koja je jasno izrazila ono što su mnogi mislili, ali nisu rekli naglas.
U javnosti se ubrzo pojavila i simbolična poruka koja se često dijelila ispod objava o njegovoj smrti: „Veliki ljudi ne odlaze – oni žive kroz ono što su dali drugima.“ Upravo to najbolje opisuje Halidovu ostavštinu. Njegova ljudskost, dobrota i iskrena emocija u svakoj pjesmi ostaju trajno sjećanje na njega.
Oni koji su ga poznavali izbliza tvrde da bi Halid, da je mogao birati, sigurno želio skroman oproštaj, bez pompe, ali s otvorenim vratima za sve koji su ga voljeli. On je pripadao narodu, i narod mu je to vratio beskrajnom ljubavlju. Čak i nakon njegove smrti, ljudi i dalje dolaze na mjesto gdje je sagradio svoj motel i pumpu, pale svijeće i prisjećaju se susreta s njim – trenutaka koji su im, kako kažu, „vratili vjeru u dobre ljude“.
Halid Bešlić ostat će zapamćen kao čovjek koji je spajao ljude – bez obzira na porijeklo, vjeru ili granice. Njegove pjesme i danas bude iste emocije, a njegove riječi i ponašanje ostaju lekcija o tome kako treba živjeti – s osmijehom, bez mržnje i s vjerom u ljepotu jednostavnog života.
