Bijela peciva i tjestenine dio su gotovo svakodnevnog jelovnika u mnogim domovima. Ipak, sve je više upozorenja da jedan naizgled bezazlen sastojak može imati dugoročne posljedice po zdravlje, posebno kada se konzumira često i bez kontrole.
Dok se o pretjeranom unosu šećera i soli redovno govori, mnogo tiše se provlači priča o rafiniranom brašnu. Riječ je o sastojku koji se nalazi u bezbroj proizvoda – od hljeba i peciva do kolača, tjestenina i raznih grickalica – a koji je postao gotovo neizbježan dio savremene prehrane. Upravo zbog te rasprostranjenosti, mnogi ljudi i ne primjećuju koliko ga zapravo svakodnevno unose.
Šta zapravo predstavlja rafinisano brašno?
Bijelo brašno dobija se industrijskom preradom pšenice tokom koje se uklanjaju ljuska i klica zrna. Time nestaju vlakna, vitamini i minerali, a ostaje gotovo isključivo škrobni dio. Rezultat je proizvod fine teksture, dugog roka trajanja i odličnih pekarskih osobina, ali s minimalnom nutritivnom vrijednošću.
Drugim riječima, ono je energetski bogato, ali hranjivo siromašno. Upravo ta kombinacija – puno kalorija, malo nutrijenata – čini ga problematičnim ako se konzumira redovno i u velikim količinama.
Utjecaj na šećer u krvi i metabolizam
Jedna od glavnih zamjerki ovom sastojku jeste brzina kojom podiže nivo glukoze u krvi. Bez vlakana koja bi usporila apsorpciju, dolazi do naglog porasta šećera, a zatim i brzog pada energije. Ovakvi skokovi i padovi stvaraju začarani krug gladi, potrebe za novim obrokom i dodatnog unosa kalorija.
Dugoročno, to može doprinijeti razvoju inzulinske rezistencije i povećanom riziku od metaboličkih poremećaja. Stručnjaci upozoravaju da učestala konzumacija rafiniranih ugljikohidrata može igrati ulogu u razvoju dijabetesa tipa 2, posebno kod osoba koje već imaju genetsku predispoziciju ili sjedilački način života.
Veza s debljanjem i upalama
Proizvodi od bijelog brašna često nisu zasitni, što znači da osoba pojede veću količinu nego što joj je potrebno. Tijelo višak energije skladišti u obliku masnih naslaga, što s vremenom dovodi do povećanja tjelesne mase. Pored toga, hronično povišen nivo insulina može biti povezan s upalnim procesima u organizmu.
Neka istraživanja sugerišu da dugotrajno povišeni insulin i upala stvaraju nepovoljno okruženje u tijelu, koje može povećati rizik za određene vrste malignih oboljenja. Ipak, važno je naglasiti da nijedna pojedinačna namirnica sama po sebi ne uzrokuje rak, već ukupni način života i prehrambene navike igraju ključnu ulogu.
Poseban rizik za djecu
Djeca su u fazi rasta i razvoja, pa im je potrebna stabilna i kvalitetna energija. Prehrana bogata “praznim kalorijama” može dovesti do problema s koncentracijom, naglih promjena raspoloženja i povećanja tjelesne težine. Osim toga, prehrambene navike formirane u ranom djetinjstvu često ostaju prisutne i u odrasloj dobi.
Upravo zato stručnjaci savjetuju oprez kada je riječ o svakodnevnom konzumiranju bijelih peciva, slastica i industrijskih proizvoda kod najmlađih.
Gdje se sve krije?
Rafinisano brašno prisutno je u bijelom hljebu, kiflama, palačinkama, pizzi, kolačima, ali i u nekim gotovim umacima i prerađenim proizvodima. Problem je što se često nalazi i tamo gdje ga potrošači ne očekuju, zbog čega je važno čitati deklaracije.
Kako smanjiti unos?
Stručnjaci savjetuju postepene promjene, a ne nagla odricanja. Umjesto proizvoda od bijelog brašna, preporučuje se birati cjelovite žitarice poput Ječam, Zob, Raž, Heljda i Kvinoja. One zadržavaju vlakna i vrijedne nutrijente koji doprinose boljoj probavi i stabilnijem nivou energije.
Ključ nije u potpunoj zabrani, već u umjerenosti i svjesnom izboru namirnica. Raznolikost u prehrani, više svježih i manje industrijski prerađenih proizvoda – to su koraci koji mogu napraviti veliku razliku.
Na kraju, odgovornost za zdravlje leži u svakodnevnim odlukama. Male promjene, dosljedno primijenjene, često donose dugoročne rezultate.
