Ako želite da vam grmovi malina svake godine daju zdrave i krupne plodove, jesen je ključni period za rad u vrtu. Dva dobro odrađena sata sada mogu značiti punu korpu sljedećeg ljeta.
Iskusni vrtlari znaju da bez pravilne jesenje rezidbe nema dobre berbe. Malina je biljka koja traži red, prostor i pravilno usmjerenu energiju, a upravo se to postiže uklanjanjem viška izdanaka u pravo vrijeme. Najbolji trenutak za ovaj posao dolazi čim lišće počne opadati, najčešće krajem oktobra ili početkom novembra.
Prvi i najvažniji korak u jesenjoj njezi malina je temeljna sanitacija. Zdrav grm ne može rasti u prljavom i zapuštenom okruženju. Potrebno je ukloniti stari malč, osušeno lišće, biljne ostatke i sve izdanke koji izgledaju slabo, tamno ili oštećeno. Suhe, oguljene i bolesne grane treba bez razmišljanja odstraniti, jer samo crpe snagu biljke i predstavljaju potencijalni izvor bolesti.
Posebnu pažnju treba obratiti na mlade izrasline koje su se pojavile kasno u sezoni. Takvi izdanci najčešće nemaju snagu da prežive zimu i samo opterećuju korijen. Nakon čišćenja, u jednom grmu treba ostaviti najviše 8 do 12 jakih, zdravih izdanaka. Sve preko toga vodi ka zagušenju i slabijem rodu.
Kada se rezidba završi, važno je fizički zaštititi preostale grane. Postavljanjem drvenih stupova i vezivanjem izdanaka jakim užetom sprječava se njihovo lomljenje pod snijegom ili jakim vjetrom. Dobro povezan grm lakše podnosi zimu i ulazi u proljeće bez oštećenja.
Posebna priča su takozvane maline koje mogu rađati više puta godišnje. Kod njih rezidba zavisi od toga šta očekujete naredne sezone. U prvoj godini nakon sadnje donosi se najvažnija odluka koja utiče na čitav budući rod.
Ako vam je cilj bogata i obilna berba s krupnim plodovima, preporučuje se potpuno rezanje. U tom slučaju, grm se najprije pažljivo oslobodi oslonaca, uberu se posljednji plodovi, a zatim se svi izdanci, bez izuzetka, režu do same zemlje. Ovakav radikalan rez omogućava biljci da svu energiju usmjeri na nove, snažne izdanke u proljeće.
Druga opcija je djelimična rezidba, koja omogućava dva roda godišnje, ali uz nešto skromniji urod. U ovom slučaju uklanjaju se samo grane koje su već rodile. Lako ih je prepoznati po tamnijoj boji, suhoj kori i ostacima plodova. Na grmu se ostavlja nekoliko mladih, zelenih i snažnih izdanaka koji će donijeti naredni rod.
Ti preostali izdanci se potom povezuju, savijaju prema tlu i ostavljaju tako do pojave mraza. U krajevima s blagim zimama, gdje temperature ne padaju ekstremno nisko, dodatno prekrivanje često nije potrebno.
Kod klasičnih sorti koje rađaju samo jednom godišnje, pravila su jasna i jednostavna. Plod se formira isključivo na prošlogodišnjim izbojcima, što znači da sve grane koje su već rodile treba ukloniti do zemlje. Ove grane su tamnije, lomljive i već na putu da se potpuno osuše.
Nakon toga slijedi uklanjanje tankih i slabih izdanaka. Oni nemaju kapacitet da prežive zimu i samo bespotrebno troše energiju biljke. Na pravilno orezanom grmu treba ostati između 8 i 12 snažnih grana, koje se ne smiju preplitati. Svaka grana mora imati svoj prostor, zrak i svjetlost.
