Život dug čitavo jedno stoljeće uvijek izaziva poštovanje. Kada takav život prati vedrina, jasnoća misli i radna energija, onda savjeti te osobe dobijaju posebnu težinu.
Upravo takav primjer dolazi od jedne stogodišnje ljekarke koja je više od pedeset godina provela radeći s pacijentima i boreći se protiv najtežih bolesti. Njena poruka o zdravlju nije zasnovana samo na teoriji, nego na iskustvu, promatranju i ličnoj disciplini. Ona tvrdi da dugovječnost nije tajna skrivena u tabletama, već u svakodnevnim odlukama koje donosimo za stolom.
Na nedavnom stručnom skupu zadivila je prisutne energijom i jednostavnošću. Bez komplikovanih izraza i bez dramatičnih upozorenja, govorila je o prehrani kao temelju zdravlja. Naglasila je da je tanjir često važniji od apoteke. Prema njenim riječima, ono što unosimo u organizam svakog dana ima daleko veći uticaj nego povremene terapije.
Prva namirnica koju je jasno izdvojila kao nešto što potpuno izbjegava jeste prerađeno meso. Kobasice, salame, šunke i slični proizvodi, iako česti na trpezama, prema njenom mišljenju predstavljaju tihi rizik. Pozvala se i na stav World Health Organization, koja prerađeno meso svrstava u grupu potvrđenih kancerogena. Prema podacima te organizacije, redovna konzumacija takvih proizvoda povećava rizik od određenih vrsta raka, posebno raka debelog crijeva.
Objasnila je da problem leži u načinu obrade – dimljenje, sušenje i dodavanje konzervansa stvaraju spojeve koji mogu oštetiti genetski materijal ćelija. Ti spojevi, naglasila je, dugoročno mogu pokrenuti neželjene promjene u organizmu. Spomenula je i istraživanje objavljeno u British Medical Journal, prema kojem svakodnevna konzumacija relativno male količine prerađenog mesa može značajno povećati rizik od bolesti crijeva. Njena poruka nije bila zastrašivanje, već poziv na umjerenost i svjesnost.
Druga namirnica koju je odlučno izdvojila jeste rafinirani bijeli šećer. Smatra da današnji način ishrane uključuje šećer i tamo gdje ga najmanje očekujemo – u hljebu, napicima, industrijskim umacima i čak proizvodima koji se reklamiraju kao zdravi. Problem, kako kaže, nije u samoj slatkoći, već u količini i učestalosti unosa.
Prema njenom objašnjenju, nagli skokovi šećera u krvi pokreću upalne procese u organizmu. Dugoročno, takva stanja mogu oslabiti imunitet i povećati rizik od hroničnih bolesti. Pozvala se i na rezultate objavljene u Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism, gdje je ukazano da višak šećera utiče na hormonsku ravnotežu i može pogodovati razvoju abnormalnih ćelija. Istakla je da tijelo tada energiju troši na borbu protiv viška glukoze, umjesto na regeneraciju i zaštitu.
Ipak, nije zagovornik potpunog odricanja od slatkog. Naprotiv, smatra da je prirodna slatkoća sasvim prihvatljiva. Med, voće, pasta od datulja ili prirodni sirupi za nju su bolja alternativa jer uz šećer donose i vlakna, vitamine i antioksidanse. Ključ je, naglašava, vratiti slatko u njegov prirodni oblik i konzumirati ga s mjerom.
Kada govori o vlastitoj prehrani, opisuje je kao jednostavnu i toplu. Njena svakodnevica uključuje sezonsko povrće, integralne žitarice, lagane supe i mahunarke. Hranu priprema polako i bez pretjerivanja, vjerujući da način pripreme ima jednaku važnost kao i izbor namirnica. Umjesto prerađenog mesa bira svježu ribu, jaja, mahunarke i proizvode od soje. Dimljene i jako soljene proizvode izbjegava zbog dodatnih opterećenja za organizam.
Posebno mjesto u njenoj prehrani zauzimaju orašasti plodovi, kvalitetna biljna ulja i zeleni čaj. Smatra da antioksidansi iz prirodnih izvora pomažu organizmu da se brani od svakodnevnih štetnih uticaja. Voće konzumira svakodnevno, ali u umjerenim količinama, naglašavajući da i zdrave namirnice mogu biti problem ako se pretjeruje.
Njena životna filozofija svodi se na ravnotežu, svježinu i zahvalnost prema hrani. Poručuje da dug život nije rezultat jednog čudesnog sastojka, već dosljednosti u malim, svakodnevnim izborima. U vremenu brzih obroka i industrijskih proizvoda, njen primjer podsjeća da se zdravlje gradi strpljivo – zalogaj po zalogaj.
