Jedan od najpoznatijih pjevača narodne muzike dugo nosi u srcu bol zbog gubitka majke. Njena prerana smrt ostavila je dubok trag u njegovom životu i karijeri, oblikujući ga kako kao čovjeka, tako i kao umjetnika.
Tuga koju je osjetio bila je toliko snažna da je u jednom trenutku ozbiljno razmišljao o tome da zauvek napusti muziku. Njegov uspjeh, turneje i novac postali su teret jer je osjećao da su ga udaljili od najvažnije osobe u njegovom životu. Prisjećajući se tih dana, rekao je da mu nikada nije bilo teže i da je imao osjećaj da ga pjesma, iako mu je donosila slavu, istovremeno udaljava od majke.
Posebno bolan trenutak bio je povratak s turneje iz inostranstva. Kada je ugledao svoju majku, odmah je osjetio da su joj dani odbrojani, a ta scena duboko se urezala u njegovo sjećanje. Imao je sve što je želio u životu, ali izgubio je ono što mu je bilo najvažnije – blisku osobu koja ga je oblikovala i podržavala.
Njegov odnos s majkom bio je ispunjen ljubavlju, poštovanjem i međusobnom podrškom. Ona je do posljednjeg trenutka pokazivala snagu i nepokolebljivost, pružajući mu riječi koje će mu zauvijek ostati u srcu. Njene posljednje riječi bile su podsjetnik da pjesma nije samo posao, već dar koji donosi radost mnogima: „Sine, pesma je tvoj život, hleb tvoje dece… Zato, molim te, nastavi sa pesmom…“ Ove riječi postale su svjetionik koji ga je izvukao iz najmračnijih trenutaka tuge.
Iako bol nikada nije potpuno nestao, obećanje koje je dao majci pomoglo mu je da zadrži snagu i nastavi svoju muzičku karijeru. Pjesma je postala način da održi sjećanje na nju živim, dok kroz svaku izvedbu prenosi emociju i zahvalnost prema njoj.
Gubitak majke imao je dubok i trajan uticaj na njegovu dušu, ali ga je i oblikovao. On ističe da su sve njegove najbolje osobine, kako kao čovjeka, tako i kao umjetnika, naslijeđene upravo od nje. Sjetno priznaje da mu je žao što nije dočekala da vidi njegov uspjeh i da postane ono što jeste danas. Uprkos tome, zahvaljujući njenim riječima i podršci, pronašao je smisao i motivaciju da nastavi pjevati.
Njegova majka nije bila samo roditelj, već i oslonac, učitelj i vodič kroz život. Njezine posljednje riječi podsjećaju ga da pjesma nije samo posao, već nešto mnogo dublje i značajnije. Shvatio je da muzički dar nije nešto što smije zadržati samo za sebe, već da ga treba dijeliti s publikom, šireći radost i emociju kroz svaku izvedbu.
Njegov život i karijera dokaz su koliko osobna tragedija može oblikovati umjetnika. Svaka pjesma koju izvodi nosi sa sobom sjećanje na majku i obećanje koje joj je dao, čineći njegovu muziku emocionalno snažnom i autentičnom. Publika prepoznaje tu iskrenost i povezanost, što ga čini jedinstvenim izvođačem čiji glas i emocija ostavljaju neizbrisiv trag.
Iako je izgubio voljenu osobu prerano, snaga koju je dobio od nje oblikovala je njegov život i karijeru, dok pjesma postaje most između prošlosti i sadašnjosti, između njega i sjećanja na majku. Uprkos svemu, nastavlja da prenosi emociju, ljubav i zahvalnost kroz svoj glas, dok ona živi kroz njegove izvedbe, ostavljajući trajni pečat u muzičkom svijetu.
