- Otišao je čovjek koji je znao kako iz mladih izvući najbolje – i na terenu i u životu. O smrti Jovana Lilića danas tuguje ne samo srpski tenis, već i svi oni koji su s njim dijelili put do vrha.
U tišini koja ostaje iza velikih ljudi, ostaju sjećanja, djela i neizbrisiv trag. Srpska i regionalna teniska zajednica oprašta se od Jovana Lilića, trenera čije ime se s poštovanjem izgovara u sportskim krugovima, ali i među roditeljima i djecom kojima je promijenio živote.
Rođen 1965. godine, Lilić je kroz svoj život stekao reputaciju trenera koji je gradio igrače – ali i ljude. Njegov pristup tenisu bio je kompleksan i temeljan, daleko širi od pukog usavršavanja servisa i forhenda.
Njegov rad najviše je zasjao u periodu saradnje s Novakom Đokovićem, danas najboljim teniserom svijeta. Tokom Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine, pod Lilićevim vodstvom, Novak je osvojio bronzanu medalju – što je bio jedan od ključnih trenutaka njegove rane karijere. U tom rezultatu ogleda se trud, međusobno povjerenje i nepokolebljiva vjera u potencijal.
Nakon vijesti o Lilićevoj smrti, Novak Đoković se oprostio emotivnom porukom na društvenim mrežama, nazivajući ga “Spec Naz moj” – izraz koji ne koristi olako. To nije bila obična objava; to je bila oda čovjeku koji mu je bio mentor, oslonac i tihi heroj u sjeni.
Jovan Lilić je preminuo nakon duge i teške borbe s bolešću. Iako je tijelo posustalo, njegov duh, volja i prisustvo ostali su snažni do samog kraja. Njegova porodica – supruga Dina, sin Srđan i kćerka Jelena – izgubili su stub koji ih je čuvao i vodio, kako u svakodnevnim izazovima, tako i u važnim životnim lekcijama.
U karijeri dugoj više od tri decenije, Lilić je ostavio neizbrisiv trag u srpskom tenisu. Vodio je juniorske reprezentacije Srbije na brojnim evropskim i svjetskim turnirima, gdje se isticao ne samo rezultatima, nego i pristupom koji je davao prostor svakom djetetu da raste u svom ritmu. Bio je poznat po smirenosti, pravednosti i osjećaju za mjeru. Znao je kad treba pogurati, a kad treba zagrliti.
Brojni njegovi bivši učenici danas su profesionalci, treneri, roditelji – i svi ističu jedno: “Jovan me naučio da vjerujem u sebe i da ne odustajem kad je najteže.” Njegov uticaj bio je dubok i dugoročan. Nije tražio slavu, niti je želio svjetla reflektora. Umjesto toga, birao je tišinu rada i rezultate koji govore umjesto njega.
Teniski teren bez njega više nije isti – ali njegova filozofija treniranja i života živi kroz one koje je podučavao. U vremenu kada sport sve više gubi ljudsku dimenziju, Jovan Lilić ostaje simbol onog najvažnijeg – ljubavi prema igri i poštovanja prema ljudima.
Zato ćemo ga pamtiti ne samo kao trenera, već i kao čovjeka koji je znao odgajati šampione – i na terenu i u duši. Njegovo ime ostaće upisano ne samo u historiji sporta, nego i u srcima svih onih koji su imali sreću da ga upoznaju.
