- Jedna žena iz Njemačke nestala je osamdesetih godina prošlog stoljeća, a svi su vjerovali da je ubijena. Nakon više od tri decenije, javnost je ostala u šoku – jer je ona bila živa sve vrijeme.
Priča o nestanku tada 24-godišnje studentkinje iz Braunšvajga započela je 1984. godine, kada se nije pojavila na bratovljevom rođendanu. Porodica je odmah reagovala, a potraga je ubrzo uključila i policiju. S obzirom na to da nije bilo ni traga ni glasa o njoj, slučaj je izazvao veliku pažnju javnosti i medija.
Nestanak je u početku djelovao kao zločin. Sumnja se dodatno pojačala kada je jedan muškarac, koji je već bio optužen za silovanje i ubistvo tinejdžerke iz istog područja, izjavio da je odgovoran i za nestanak studentkinje. Međutim, bez tijela i konkretnih dokaza, slučaj se sve više oslanjao na pretpostavke.
Godine su prolazile, a priča o misterioznom nestanku ostala je zapečaćena kao neriješeni slučaj. No, sve se promijenilo kada je policija u Dizeldorfu reagovala na sasvim drugu prijavu – navodnu provalu u stambenoj zgradi. Žena koja je pozvala policiju predstavila se lažnim imenom, ali je, nakon zahtjeva za identifikaciju, priznala da je zapravo osoba za kojom su tragali preko 30 godina.
Nakon što je otkrila svoj pravi identitet, ispostavilo se da je cijelo to vrijeme živjela pod lažnim imenom u različitim njemačkim gradovima. Nije imala nikakve lične dokumente, zdravstvenu zaštitu, bankovni račun niti je ostvarivala kontakt s porodicom. Sve je plaćala u gotovini, živeći skromno i radeći neprijavljene poslove. Prema riječima portparola policije, bilo je očigledno da je pažljivo izbjegavala svaki oblik službene evidencije.
Iako je njen nestanak godinama bio okarakterisan kao zločin, istina je bila daleko od očekivanog. Ispostavilo se da je ta žena svjesno izabrala da nestane iz života koji je poznavala, iako razlozi za takvu odluku nikada nisu potpuno razjašnjeni. Ono što je dodatno zbunilo i istražitelje i javnost jeste činjenica da ona nije željela otkriti razloge svog povlačenja, ali je jasno poručila da porodični problemi nisu uzrok takvog poteza.Njena porodica, naravno, doživjela je mješavinu šoka i tuge kada je saznala istinu. Majka i brat, koji su decenijama živjeli s uvjerenjem da je ubijena, izrazili su želju da ostvare kontakt s njom, ali je ona to kategorički odbila.
Istražitelji su prenijeli njeno odbijanje porodici, ali su, na njihov zahtjev, ipak pokušali posredovati pismom – u nadi da će je to možda nagnati da se predomisli. Do danas, nije poznato da li je na pismo odgovorila, niti se zna gdje tačno živi. Želi ostati neprimijećena i van javnosti, a sve što je ostavila iza sebe je priča koja i dalje izaziva brojna pitanja.
Slučaj žene koja je „nestala“ postao je simbol tihe pobune protiv sistema i ličnog identiteta. Iako su pravne posljedice njenog lažnog predstavljanja mogle biti ozbiljne, nijedna tužba nije podignuta jer nije bilo dokaza o krivičnim namjerama. U očima zakona, jednostavno je odlučila da nestane – što samo po sebi nije zločin.
Ovaj slučaj podsjeća koliko je složena ljudska psiha i koliko je teško ući u nečije razloge za donošenje tako radikalne odluke. Iako nema nasilja, ubistva ili klasične kriminalne pozadine, priča je ostavila dubok trag – i u porodici, i u javnosti. Ono što je trebalo biti jedno od mnogih neriješenih poglavlja, pretvorilo se u neobičan podsjetnik da ponekad ljudi jednostavno žele – da nestanu.
