- Njegov glas i dalje živi, iako njega više nema. Bio je umjetnik koji je svojom muzikom obilježio generacije, a njegova kćerka danas čini sve da sjećanje na njega ostane jednako snažno kao i tada kada je pjevao pred publikom koja ga je obožavala.
Pet godina nakon što je otišao, njegova porodica i dalje nosi bol, ali i ogroman ponos. Njegova kćerka, jedina od četvero djece koja se odlučila nastaviti očevim putem, pokrenula je projekat koji ima duboku emotivnu, porodičnu i umjetničku vrijednost. Kroz ovaj poduhvat, ona ne oživljava samo njegove pjesme, već i duh čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag u muzici i kulturi našeg prostora.
Za nju, sve što radi u okviru projekta ima posebno značenje. Tokom snimanja, emocije su često bile jače od svega – suze su dolazile spontano, ali nisu bile znak slabosti, nego duboke povezanosti. „Svaka pjesma me vraća u djetinjstvo, u trenutke kada smo zajedno slušali muziku i smijali se. Suze nisu tuga, one su ljubav“, priznala je iskreno.
Ono što ovaj projekat čini posebnim jeste činjenica da nije nastao iz profesionalne ambicije, već iz srca. Nije željela napraviti nešto što bi izgledalo kao kopija očevog rada, već nešto što nosi duh njegovog stvaralaštva, ali kroz njen pogled i emociju. Za nju je to bio način da poveže prošlost i sadašnjost – da kroz pjesmu ponovo razgovara s ocem.
Tokom rada, imala je ogromnu podršku ljudi koji su razumjeli njenu emotivnu borbu. Režiser, producent i cijeli tim pristupili su projektu s posebnom pažnjom, svjesni da se ne radi o običnom muzičkom poslu, već o duboko ličnom procesu.
Ipak, najveća snaga dolazila je iz porodice. Njena majka, suprug i sestre bili su joj oslonac u svakom trenutku, podsjećajući je da nije sama u ovoj misiji. Zajedno su prolazili kroz uspomene, smijeh i suze, ali i kroz osjećaj ponosa što dio njegove energije i talenta i dalje živi u njima.
Ona čvrsto vjeruje da se o njenom ocu mora govoriti s dostojanstvom, jer je bio poseban čovjek, ne samo kao umjetnik, nego i kao otac i prijatelj. „Ništa što se tiče njega ne smije biti obično. On je zaslužio da ga pamtimo s poštovanjem i zahvalnošću“, naglasila je. Upravo zbog toga, svaki kadar i svaka nota u projektu odišu pažnjom i ljubavlju – ništa nije prepušteno slučaju.
Rezultat svega je jedinstven spoj emocije, umjetnosti i sjećanja. Videospotovi i interpretacije koje je stvorila nisu samo omaž ocu, već i svjedočanstvo o tome koliko je umjetnost moćna kada dolazi iz iskrenog mjesta. Nema pretjeranog glamura, nema površne teatralnosti – samo istinska emocija koja dopire do publike. Ljudi koji gledaju i slušaju te izvedbe prepoznaju u njima nešto više od muzike – osjećaju povezanost, toplinu i poštovanje koje prelazi granice generacija.
Cijeli projekat postao je most između prošlosti i sadašnjosti, ali i dokaz da ljubav ne prestaje ni kada fizičke prisutnosti više nema. Kroz muziku i uspomene, ona pokazuje da sjećanje može biti i ljekovito, da bol može prerasti u inspiraciju. U vremenu kada sve prolazi brzo, a emocije se često potiskuju, njen primjer podsjeća koliko je važno zadržati ono što nas istinski čini ljudima – osjećaj zahvalnosti i povezanosti.
U svakom tonu i svakoj slici njenog projekta osjeti se autentičnost. To nije pokušaj da se stekne slava preko očevog imena, već čin ljubavi i poštovanja prema njegovom liku i djelu. Pokazala je da umjetnost može biti najplemenitiji način da se sačuva uspomena – ne kroz grandiozne geste, nego kroz iskrenu emociju.
Danas, njen rad ima dublji smisao od samog sjećanja. On nosi poruku o porodici, ljubavi i naslijeđu koje se ne mjeri godinama, već dubinom tragova koje neko ostavi. Ovaj projekat nije samo posveta ocu, već i dokaz da se istinska umjetnost nikada ne zaboravlja – ona samo dobija nove oblike i nove glasove koji je prenose dalje.
