- Mnoge javne ličnosti vode život daleko skromniji nego što javnost misli. Ovo je priča o jednoj od njih – o ženi koja s ponosom govori o snalažljivosti, radu i dostojanstvu koje ne zavisi od iznosa penzije.
Pjevačica koja je decenijama prisutna na sceni, danas otvoreno govori o svakodnevnim izazovima koje dijeli sa hiljadama ljudi iz regiona.
- “Penzija mi nije dovoljna da normalno živim, pa se snalazim kako znam i umijem”, iskreno priznaje. Ne krije da ponekad pronađe korisne predmete pored kontejnera – ne iz nužde, već iz ubjeđenja da se ne treba bacati ono što još može poslužiti. Za nju to nije sramota, već način razmišljanja: ako nešto može imati novu svrhu, onda vrijedi.
U razgovoru otkriva da kućne obaveze uglavnom obavlja sama. “Moj dom je pun života, stalno sam u pokretu, ništa ne bacam”, kaže, opisujući svakodnevicu koja nije glamurozna, ali je ispunjena radom i svrhom.
“Ne stidim se što uzmem nešto ako može da mi koristi – to je pamet, a ne bijeda”, dodaje, naglašavajući da mnogi ljudi danas pokušavaju da uštede i pronađu vrijednost u stvarima koje su drugi odbacili.
Osim penzije, ima i dodatni prihod koji dolazi od iznajmljivanja nekretnine. Takođe, dio svog vremena i energije ulaže u voćnjak na vikendici. “Na Tari uzgajam voće koje mi pomaže da preživim – bez toga ne bih mogla”, iskreno priznaje. Dodaje da je mnogo ljudi u sličnim situacijama, i da nije ništa sramno u dodatnom radu kako bi se pokrili osnovni troškovi.
Navodi primjer svoje sestre koja već decenijama živi u inostranstvu, ali redovno dolazi u Srbiju tokom zime jer su troškovi života tamo sve teži za podnijeti. “Ni tamo nije lako, mnogi iz dijaspore jedva sastavljaju kraj s krajem”, kaže, pokazujući da izazovi nisu ograničeni na jedan prostor ili generaciju.
Dodatni prihodi dolaze i kroz prodaju domaće rakije i svježeg voća prijateljima iz estrade. Prisjetila se kako ju je jednom nazvala kolegica tražeći nekoliko boca rakije. Iako je u prvi mah htjela pokloniti, podsjetila se koliko je truda uloženo i odlučila je – rad se mora cijeniti. Ta situacija za nju predstavlja balans između prijateljstva i poštovanja prema sopstvenom radu.
“Svaka kap te rakije je sat mog znoja”, kaže s osmijehom, objašnjavajući da se ponosi onim što sama napravi, jer zna šta je sve stajalo iza toga. Njen primjer nije usamljen – mnogi penzioneri u regionu sve više se okreću dodatnim aktivnostima kako bi sačuvali dostojanstvo i stabilnost.
Prema istraživanjima i pisanju različitih medija, sve veći broj starijih građana u Srbiji i Bosni i Hercegovini bavi se prodajom domaćih proizvoda, iznajmljivanjem smještaja ili povremenim poslovima. “To nije stid, to je čestit način da čovjek zaradi i preživi”, smatra pjevačica, podvlačeći da je bolje raditi nešto nego čekati pomoć.
Mnogi stariji ljudi, uprkos godinama, ostaju aktivni jer žele da doprinesu svom kućnom budžetu i zadrže osjećaj korisnosti. Pjevačica vjeruje da prava vrijednost leži u tome kako se čovjek nosi sa životnim okolnostima – a ne u tome koliko novca ima.
- Njen stav je jasan: “Dostojanstvo nije u penziji, nego u tome kako se snađeš, kako cijeniš ono što imaš i kako ne gubiš volju.”
Ova priča ne govori samo o jednoj osobi, već o cijeloj generaciji ljudi koji se, umjesto da posustanu, svakodnevno trude pronaći put do stabilnosti. Bez obzira na godine, teškoće ili status, živjeti dostojanstveno za nju znači biti snalažljiv, zahvalan i nikada ne odustati.
