Kroz godine, mnogi su vjerovali da je dovoljno izvaditi smrznuti grašak iz vrećice i ubaciti ga u ključalu vodu. Rezultat je često bio isti: kašasta masa bez ukusa, nešto što se pojede na brzinu i ubrzo zaboravi. Međutim, ispostavilo se da je greška bila u pristupu, a ne u namirnici. Postoji jednostavan način pripreme koji čuva okus graška i pretvara ga u pravi mali specijalitet. Sve što je potrebno jeste malo pažnje i sitne izmjene u pripremi.
Prvi korak je – izbjegavati ključanje. Smrznuto povrće može izgubiti boju, strukturu i prirodnu slatkoću ako ga izložite prejakoj temperaturi. Umjesto toga, grašak treba nježno dinstati. U praznu šerpu ubacite smrznutu količinu, bez prethodnog odmrzavanja. Na to dodajte nekoliko kašika putera, sitno nasjeckan bijeli luk i prstohvat šećera. Ovaj mali dodatak pomoći će da se prirodna slatkoća povrća naglasi.
Ključ pripreme je lagana temperatura i strpljenje. Dok se puter topi, grašak polako omekšava, ali i zadržava svoju formu. Nema raskuhavanja, nema gubitka boje, nema kašaste teksture. Kada postane mekan i sjajan, dovoljno je dodati malo soli i bibera. Takav grašak, jednostavan i pun mirisa, može biti prilog, dio glavnog jela ili čak lagan obrok sam po sebi.
Isto pravilo važi i za drugo smrznuto povrće. Kukuruz, na primjer, nikada ne treba kuvati na jakoj vatri. Šećer će mu naglasiti ukus, a sol se preporučuje dodati tek na kraju – jer preuranjeno soljenje povrće isušuje. Mala promjena u navici donosi značajno bolji rezultat.
No, ako se želi napraviti nešto bogatije, nešto što podsjeća na domaća jela iz djetinjstva, postoji recept koji mnogi čuvaju kao tajnu. Jedna domaćica, koja godinama kuha za najmlađe, otkrila je jednostavnu ideju koja čini da grašak bude neobično gust, aromatičan i punog okusa. Tajna je – dodatak jedne skromne namirnice iz gotovo svake kuhinje.
Osnova ovog jela počinje klasično. U većoj posudi proprži se crni luk, uz malo praziluka ako ga ima. Kada postanu staklasti, dodaje se meso isječeno na kockice. Može biti crveno ili bijelo meso, zavisno od toga šta ko preferira. Začini poput bibera, slatke paprike i suhog biljnog dodatka unose prvu dozu arome. Ovaj korak daje dubinu jelu, jer se začini spajaju sa sokovima mesa.
Slijedi dodatak malo mirođije i dvije kašike blagog dodatka od paradajza, koje jelu daju boju i samu suštinu domaćeg ukusa. Sve se prelije vodom, tek da prekrije sastojke, a onda počinje lagano kuhanje. Posuda se poklopi i smjesa se ostavi da se krčka na tihoj vatri. Upravo ta tiha vatra čini čuda – povrće ostaje cijelo, meso omekša, a u kući se širi onaj poznati, topli miris.
Kada prođe tridesetak minuta, priprema se poseban dodatak – tajna zbog koje se čorba veže i postaje nevjerovatno kremasta. U drugoj posudi umuti se jednostavna mješavina tople vode i malo dodatne mirođije. Ova smjesa zatim se doda u grašak. Time se cijelo jelo zgusne i dobije pun, domaći ukus.
Kada se sve sjedini, grašak postaje mekan, mirisan i blago gust – baš onakav kakav mnogi pamte iz toplih kućnih kuhinja. To je jelo koje se ne zaboravlja, jelo koje vraća miris djetinjstva i podsjeća koliko je jednostavna hrana često najposebnija.
