BONUS PRIČA:
Na prvi pogled, istrošena tava izgleda kao nešto što treba odmah zamijeniti. Ipak, prije nego što je se odreknete, vrijedi znati da se uz malo pažnje može ponovo dovesti u sasvim upotrebljivo stanje.
U gotovo svakoj kuhinji postoji barem jedna tava koja je godinama bila nezamjenjiva, ali danas pokazuje znakove umora. Ogrebotine, tamni tragovi i lijepljenje hrane često nas natjeraju da pomislimo kako joj je došao kraj. Međutim, istina je da mnoge tave još uvijek mogu služiti, ako im se pruži pravilna njega i malo „prve pomoći“. Umjesto bacanja i kupovine nove, postoje jednostavni kućni trikovi koji mogu produžiti njihov vijek trajanja i vratiti zadovoljstvo kuhanja.
Tokom svakodnevne upotrebe, posuđe je izloženo visokim temperaturama, različitim masnoćama i čestom pranju. Sve to s vremenom utiče na površinu, posebno kod tava s glatkim slojem. Hrana počinje da se lijepi, ostaci se teže skidaju, a svako novo prženje izgleda kao borba. U tom trenutku mnogi se pitaju da li je takvo posuđe još uvijek sigurno i korisno. Odgovor zavisi od stepena oštećenja. Ako se površina ljušti i komadići prelaze u hranu, tada nema dileme – zamjena je najbolja opcija. Ali ako je riječ samo o izgubljenoj glatkoći ili blagim tragovima, rješenje je često nadohvat ruke.
Jedan od najjednostavnijih i najstarijih trikova uključuje nešto što svi imamo u kuhinji – običnu so. Kada primijetite da tava više ne „sluša“, dovoljno je posuti tanak sloj soli po njenoj unutrašnjosti i zagrijavati je na blagoj vatri nekoliko minuta. So će promijeniti boju i upiti nečistoće koje su se godinama nakupljale na površini. Nakon toga, so se jednostavno prospe, a tava obriše papirnim ubrusom. Već nakon prvog pokušaja razlika je vidljiva – površina djeluje čišće, a hrana se manje lijepi.
Kako bi se izbjegla nova oštećenja, važno je obratiti pažnju na pribor koji se koristi tokom kuhanja. Metalne kašike i viljuške su jedan od glavnih uzroka ogrebotina. Umjesto njih, preporučuje se korištenje drvenih, silikonskih ili plastičnih pomagala, koja su znatno nježnija prema površini.
Još jedan efikasan način obnove je stvaranje prirodnog zaštitnog sloja pomoću ulja. Nakon temeljitog pranja i sušenja, unutrašnjost tave se lagano premaže uljem pomoću papirnog ubrusa. Zatim se tava zagrijava nekoliko minuta, kako bi se ulje povezalo s površinom. Na taj način nastaje tanak, ali efikasan sloj koji sprječava lijepljenje hrane. Nakon hlađenja, višak ulja se obriše, a tava je spremna za novu upotrebu.
Ova metoda je posebno korisna za starije tave koje su izgubile fabrička svojstva, ali i za jednostavnije modele koji ih nikada nisu ni imali. Prednost ovakvog postupka je što kuhanje ponovo postaje lakše, uz manju potrebu za masnoćom. Važno je, međutim, znati da se nakon ovog tretmana ne preporučuje upotreba jakih sredstava za pranje, jer ona uklanjaju zaštitni sloj i poništavaju sav trud.
Pored ovih osnovnih trikova, pravilno održavanje igra ključnu ulogu. Korištenje masnoća koje podnose visoke temperature smanjuje stvaranje zagorjelih naslaga. Takođe, izbjegavanje zagrijavanja prazne tave na najjačoj vatri značajno produžava njen vijek trajanja. Kuhanje na srednjoj temperaturi često je sasvim dovoljno i mnogo sigurnije za površinu.
Pranje je još jedan važan segment. Najbolje je koristiti mlaku vodu i mekani dio spužve, bez agresivnog ribanja. Tavu nikada ne treba prati dok je još vruća, jer nagla promjena temperature može oštetiti materijal. Strpljenje od nekoliko minuta dok se posuđe ohladi može spriječiti trajna oštećenja.
