- Nekada nisu potrebni milioni pregleda ni naslovnice svjetskih lista da bi neko ostavio dubok trag. Takav je bio i ovaj muzičar, čovjek čiji je glas mogao da nadjača buku vremena i dotakne dušu svakog iskrenog ljubitelja muzike.
Jedan od najposebnijih vokala britanske rock scene napustio nas je u 75. godini, ostavljajući iza sebe bogato, iako često potcijenjeno, muzičko naslijeđe. Vijest o njegovoj smrti potresla je brojne kolege i obožavaoce, jer je samo mjesec dana ranije bio prisiljen otkazati zakazanu turneju zbog komplikacija u liječenju ozbiljne bolesti.
- Iako je imao velike planove i želju da se ponovo popne na binu, zdravlje ga je spriječilo. Turneja po Velikoj Britaniji, Irskoj i Norveškoj, koja je uključivala i njegove prve nastupe u nekim gradovima, morala je biti otkazana uprkos velikom interesovanju publike.
Rođen krajem četrdesetih u jednoj maloj zajednici, započeo je karijeru kao vokal lokalnog benda, ali se vrlo brzo probio na širu scenu. Već sredinom šezdesetih bio je na turneji s najpoznatijim muzičarima tog doba, pokazujući glas koji su kasnije prozvali “superpluća”. Njegova energija i karizma osvojile su publiku, a prijateljstvo s gitaristom koji je promijenio svijet gitarske muzike dodatno je učvrstilo njegov status u muzičkom podzemlju Londona.
Zauvijek će ostati upamćen i po tome što je odbio da se priključi bendu koji je kasnije postao legendaran. Umjesto da postane njihovo lice, predložio je dvojicu drugih muzičara, koji su na kraju definirali zvuk jedne ere. Taj potez, iako rizičan, pokazao je njegov karakter – više posvećen ličnom izrazu nego lovu na slavu.
Slična ponuda iz drugog poznatog benda također je odbijena, a iako su mnogi kasnije komentarisali da je mogao “postati veći”, on to nikada nije vidio kao izgubljenu priliku. “Dao sam im pola benda – zar nije to dovoljno?”, izjavio je jednom uz osmijeh.
Njegova muzička karijera, iako nikada masovno komercijalna, ostala je dosljedna, snažna i iskrena. Objavio je sedam albuma, od kojih je jedan iz sedamdesetih stekao kultni status među poznavateljima rocka. Tokom osamdesetih povukao se s pozornica i posvetio studijskom radu, sarađujući s nizom poznatih muzičara.
Iako povremeno tih, nikada nije bio neaktivan. Njegovi kasniji albumi, posebno oni iz devedesetih i dvijehiljaditih, svjedočili su o njegovoj upornosti da ostane vjeran sebi, bez obzira na trendove.
U jednom od posljednjih intervjua, prisjetio se svojih muzičkih početaka: “Pjevao sam po barovima još kao dijete. Moj otac bi govorio da sam jedini pjevač u selu koji nije vodoinstalater.” Taj šarmantni humor bio je dio njegove autentičnosti.
Njegova smrt izazvala je val reakcija, ne samo među fanovima već i među velikim imenima muzičke industrije. Jedan poznati gitarist nazvao ga je “jednim od najvećih glasova koje je rokenrol ikada imao”, ističući njegov utjecaj ne samo kao izvođača, nego i kao mentora.
Muzički portali i kritičari podsjećaju da njegov odlazak označava veliki gubitak za autentičnu, iskonsku rock muziku, onu koja nije tražila algoritamske algoritme već iskrenu emociju. Njegov stil bio je dokaz da muzika može postojati i trajati bez kompromisa.
Do posljednjeg daha ostao je vjeran sceni, pokušavajući organizirati nove nastupe uprkos ozbiljnom zdravstvenom stanju. Njegova snaga i želja da dijeli muziku s publikom do samog kraja ostat će upamćeni kao znak istinskog umjetničkog duha.
Napustio nas je tiho, u krugu svoje porodice. Iza sebe je ostavio voljenu suprugu i neizbrisiv trag u srcima onih koji su znali cijeniti ono što je donosio. Nije ga definisala ni lista postignuća, ni visoke pozicije na top listama – već glas koji se nije mogao ignorisati.
