- Svake jeseni vraćamo kazaljke unazad i podsjećamo se da vrijeme, iako neumoljivo, još uvijek zavisi od naših dogovora. Iako se mnogi raduju dodatnom satu sna, sve je više onih koji se pitaju – ima li pomicanje sata danas uopće smisla?
Ova praksa, koja se iznova ponavlja svake godine, nekada je bila predstavljena kao praktično rješenje za uštedu energije. Ideja je bila jednostavna: više dnevnog svjetla navečer znači manju potrošnju struje. U doba kada je radni dan bio strogo vezan za prirodnu svjetlost, to je možda i imalo logike.
Kada dani postaju kraći, a noći sve duže, pomicanje sata često unosi zbrku i nelagodu. Svake godine barem neko u porodici zakasni na posao ili prerano stigne na dogovor jer je zaboravio da prilagodi analogni sat. Digitalni uređaji tu promjenu obavljaju automatski, ali zidni satovi i budilnici traže ručnu intervenciju, što dodatno naglašava zastarjelost cijelog koncepta.
Stručnjaci već godinama upozoravaju na negativne posljedice ovog sezonskog rituala. Brojna istraživanja pokazuju da promjena sata remeti biološke ritmove, povećava rizik od saobraćajnih nesreća i može uticati na srčano zdravlje. Iako je Evropska unija još 2019. predložila da se ova praksa ukine, politički dogovor o tome da li bi se trajno zadržalo ljetno ili zimsko vrijeme još uvijek nije postignut. Rezultat? Kazaljke se i dalje, uporno i bespotrebno, pomiču dva puta godišnje.
Ove jeseni, u noći s 25. na 26. oktobar 2025. godine, sat će se u tri ujutro pomaknuti unazad na dva sata. To znači da ćemo dobiti dodatni sat sna, ali i još kraće dane. Na prvi pogled to izgleda kao mala pobjeda – ko bi se bunio zbog dužeg jutra? Međutim, već nakon nekoliko dana osjeti se da mrak dolazi ranije, što mnogima utiče na raspoloženje i motivaciju.
Ljekari savjetuju da prelazak na zimsko računanje vremena ne shvatamo olako. Iako je riječ o samo jednom satu, tijelo osjeti promjenu i treba mu nekoliko dana da se prilagodi. Stručnjaci preporučuju da se nekoliko dana ranije postepeno prilagođavamo – odlazak na spavanje i buđenje pomjerati za 10 do 15 minuta, kako bi prelazak bio što bezbolniji.
Dok čekamo da se političari konačno dogovore o ukidanju ove prakse, ostaje nam da se snalazimo kako znamo. Većina građana želi da se pomicanje sata ukine, ali odluka o tome hoćemo li trajno ostati na ljetnom ili zimskom vremenu i dalje je na čekanju. U međuvremenu, jedina sigurna korist od ove promjene je dodatni sat sna – mala nagrada koja barem na kratko ublažava nelagodu zbog sve kraćih dana.
Zimsko računanje vremena tako ostaje kao podsjetnik na prošla vremena kada je svjetlo značilo uštedu, a ritam života bio jednostavniji. Danas, u eri digitalne povezanosti i umjetne rasvjete, sve više djeluje kao zastarjela navika koja samo unosi stres i zbunjenost. Sat vremena dužeg sna bez grižnje savjesti možda i nije veliko rješenje, ali je mali podsjetnik da ponekad i najstarije navike mogu pružiti trenutak odmora – makar na jednu noć.
