Teško je pronaći riječi koje bi u potpunosti opisale prazninu koju ostavlja odlazak čovjeka čije su pjesme bile dio naših života, od djetinjstva do zrelosti. Halid Bešlić nije bio samo pjevač – bio je simbol vremena, emocije i autentičnosti koje se rijetko ponavljaju.
Cijela regija tuguje za legendarnim pjevačem čiji su stihovi obilježili više od nekoliko generacija. Njegov glas, prepoznatljiv po toplini i snazi, bio je most koji je spajao ljude različitih godina, gradova i jezika. U posljednjim mjesecima života, Halid se borio s ozbiljnim zdravstvenim problemima, a javnost je s nevjericom pratila vijesti o njegovom liječenju. Mediji su objavili da je bio smješten na odjelu onkologije Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, gdje je, okružen najbližima, vodio svoju najtežu bitku.
Prijatelji, kolege i vjerni obožavatelji znali su da je stanje zabrinjavajuće, ali su, vođeni nadom, vjerovali u njegovu snagu. Njegov dugogodišnji prijatelj Osman Hadžić tada je izjavio da je Halid „mentalno jak“ i da „apsolutno ne izgleda kao da je bolestan“. Ljekari su mu preporučili strogo mirovanje i praćenje funkcije jetre, uz nadu da će se njegovo stanje stabilizirati.
Međutim, nekoliko dana kasnije, njegov bliski prijatelj, hafiz Nedim Botić, potvrdio je vijest koju su mnogi strahovali da čuju – da je Halid Bešlić u bolnici i da mu je dijagnosticiran rak. Od tog trenutka, javnost je s bolom i poštovanjem pratila svaki trag informacija o pjevačevom stanju, nadajući se čudu koje, nažalost, nije došlo.
Danas, njegova supruga Sejda, sin, unuci, rodbina i brojni prijatelji oplakjuju gubitak čovjeka čiji je život bio isprepleten stihovima, izazovima i neugaslom emocijom. Ipak, ono što ostaje iza njega daleko je više od tuge – to je sjećanje koje živi.
Publika od Sarajeva do Zagreba, Beograda, Mostara i daleko šire, prisjeća se njegovih nebrojenih koncerata, trenutaka kada su se dvorane tresle od aplauza, kada su ga ljudi molili da „otpjeva još jednu“. Halid je uvijek izlazio na bis, s osmijehom i onim prepoznatljivim pogledom punim zahvalnosti.
Njegov bogati muzički opus, od debitantskog albuma „Sijedi starac“ (1981.) pa do posljednjeg izdanja „Trebević“ (2020.), ostaje vječno naslijeđe koje će generacije čuvati. Iako je glas koji je obilježio naše živote sada utihnuo, njegove pjesme će i dalje odzvanjati u kafanama, na radiju, u srcima ljudi.
One će živjeti kroz mlade izvođače koje je nadahnuo, kroz nostalgične večeri i kroz svaki stih koji nas podsjeti na emociju, ljubav i jednostavnost života koju je Halid znao pretvoriti u muziku. Njegovo ime i pjesme ostaju vječne – baš kao i osjećaj koji je budio u svima nama.
