Moždani udar je jedno od najopasnijih i najbrže razvijajućih stanja koje može zadesiti ljudski organizam, a često dolazi bez upozorenja. Iako su najčešći uzroci poznati, jedno stanje koje se često zanemaruje, a igra ključnu ulogu, jeste fibrilacija atrija – poremećaj srčanog ritma koji mnogi ni ne znaju da imaju. Rijetko ko će odmah prepoznati simptome srčanog udara, zbog toga u nastavku teksta otkrivamo vam par informacija koje će vam biti od značaja.
Fibrilacija atrija: Tihi neprijatelj koji vodi ka moždanom udaru
Fibrilacija atrija (FA) predstavlja najčešći oblik srčane aritmije, a njena najveća opasnost leži upravo u tome što često prolazi neprimijećeno. Radi se o stanju u kojem srce gubi svoj uobičajeni ritam, a pretkomore, umjesto da kucaju sinhronizirano, počnu da „drhte“, uzrokujući nepravilno pumpanje krvi.
U praksi, najopasnija je takozvana asimptomatska fibrilacija atrija, jer pacijenti ne osjećaju nikakve tegobe. Neznajući da im srce ne kuca kako treba, ne traže medicinsku pomoć, a prvi znak bolesti može biti upravo – moždani udar. Stručnjaci ističu da je upravo to razlog zbog kojeg je FA često fatalna: ne zbog svoje brzine, već zbog tišine.
Fibrilacija atrija je naročito česta kod osoba starijih od 60 godina, kao i kod onih koji već boluju od hipertenzije, srčanih bolesti, dijabetesa ili hronične opstruktivne bolesti pluća (HOBP). Upravo zbog ovakve povezanosti sa drugim oboljenjima, FA se često „izgubi“ među simptomima primarnih dijagnoza.
- Zbog toga se u savremenoj medicinskoj praksi sve više zagovara preventivni pristup – naročito kod rizičnih grupa. Redovni elektrokardiografski (EKG) pregledi, koji su neinvazivni i brzi, mogu na vrijeme detektovati nepravilnosti u srčanom ritmu. Kod sumnje na povremene aritmije, koristi se Holter EKG, uređaj koji tokom 24 do 48 sati snima rad srca i tako „hvata“ epizode koje bi inače prošle nezabilježeno.
Osim EKG-a, važna je i kontrola lipidnog statusa – holesterola i triglicerida – jer povišene vrijednosti mogu dodatno pogoršati stanje krvnih sudova, čineći ih ranjivijim na oštećenja i ugrušavanje. Starijim osobama se preporučuje praćenje stanja nekoliko puta godišnje, dok mlađe, niskorizične osobe mogu biti pregledane jednom godišnje.
Ukoliko se dijagnoza FA postavi, terapijski pristup se temelji na dvije ključne komponente: kontroli ritma i prevenciji komplikacija. Prva linija borbe su antiaritmici, lijekovi koji stabilizuju rad srca i pomažu mu da se vrati u normalan ritam. Drugi, jednako važan korak, jeste primjena antikoagulansa – lijekova koji razrjeđuju krv i sprječavaju nastanak ugrušaka. Ovi lijekovi mogu doslovno spasiti život jer značajno smanjuju šansu za moždani udar.
U posljednjim godinama, terapije su napredovale – pojavili su se noviji antikoagulansi koji su sigurniji, precizniji i uzrokuju manje nuspojava u odnosu na starije lijekove poput varfarina. Iako skuplji, često se preporučuju kod pacijenata kod kojih su rizici visoki ili kod onih koji teško održavaju stabilnu INR vrijednost (pokazatelj razrjeđenosti krvi).Pored lijekova, kod određenih pacijenata se preporučuje i ablacija – postupak u kojem se pomoću katetera kroz krvne sudove dolazi do srca i spaljuje (ablira) područje koje izaziva nepravilne impulse.
Važno je naglasiti da, uprkos ozbiljnosti, fibrilacija atrija ne mora značiti kraj normalnog života. Uz pravilno liječenje, redovne kontrole i svijest o važnosti terapije, većina pacijenata živi potpuno funkcionalno, bez smanjenja kvaliteta života. Međutim, preduslov za to je – pravovremeno otkrivanje.Zato se apeluje na javnost i zdravstvene radnike da više pažnje posvete ovom problemu. Edukacija, posebno kod starije populacije, ali i među hroničnim bolesnicima, može napraviti ogromnu razliku. Jedan EKG pregled godišnje može biti dovoljan da se spriječi potencijalno smrtonosna posljedica.
