- U Bosni i Hercegovini, tema penzija ponovo je došla u centar pažnje, jer hiljade starijih građana jedva sastavljaju kraj s krajem. Na nedavnom sastanku Saveza udruženja penzionera raspravljalo se o reformama koje bi trebale donijeti pravednije uslove za sve koji su decenijama radili, ali i o tome koliko je sistem trenutno nepravedan prema onima s dugim radnim stažom.
Na sjednici Upravnog odbora Saveza penzionera Federacije BiH otvorene su brojne teme koje pogađaju živote stotina hiljada građana treće dobi. Razgovaralo se o održivosti penzionog sistema, rastu troškova života i o inflaciji koja sve teže pogađa ovu populaciju. Iako su protesti prvobitno bili planirani za kraj oktobra, odlučeno je da se privremeno odgode, ali ne i da se odustane od njih. To jasno pokazuje da među penzionerima vlada nezadovoljstvo i da strpljenje polako ponestaje.
Mustafa Trakić, član Upravnog odbora, izrazio je zabrinutost zbog odbijanja prijedloga koji bi donekle ispravio nepravdu prema onima s kraćim radnim stažom. Predložena izmjena zakona trebala je omogućiti da penzije za osobe sa 15 do 20 godina staža iznose najmanje 60% prosječne penzije. Međutim, taj prijedlog nije prošao, što je kod mnogih izazvalo ogorčenje. U praksi to znači da bi neko ko je radio četiri decenije mogao primati istu penziju kao i onaj s upola kraćim stažom, što mnogi smatraju duboko nepravednim.
Takva situacija stvara sve veći jaz među penzionerima, ali i gubitak povjerenja u institucije. Na sjednici su se čuli i prijedlozi da se uvede jasniji sistem raspodjele, gdje bi visina penzije zavisila od stvarnog radnog doprinosa. Trakić je tom prilikom istakao da penzioneri ne smiju nositi teret pogrešnih odluka ni države ni poslodavaca, te da je krajnje vrijeme da se otvori dijalog koji uključuje sve strane – i sindikate i Vladu i poslovnu zajednicu.
Dok se političari bave tehničkim detaljima zakona, svakodnevica penzionera postaje sve teža. Rastu cijene hrane, lijekova i režija, dok penzije ostaju gotovo nepromijenjene. Mnogi stariji građani danas moraju birati između kupovine osnovnih namirnica i lijekova.„Ljudi su umorni od obećanja“, rekao je jedan od prisutnih. Penzioneri ne traže luksuz, već dostojanstvo – da mogu platiti račune, grijanje i lijekove bez da zavise od djece ili humanitarnih akcija.
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike u međuvremenu je pripremilo izmjene zakona koje bi omogućile usklađivanje penzija dva puta godišnje – u skladu s rastom plata i troškova života. Međutim, ukoliko taj zakon ne bude usvojen do kraja godine, Trakić je upozorio da će se penzioneri vratiti na ulice. Protesti su već planirani za početak januara naredne godine ako njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni.
Ovo nije samo pitanje finansija, već i pitanje moralne i socijalne odgovornosti. Penzioneri su generacije koje su izgradile zemlju i zaslužuju sigurnu starost, a ne život u neizvjesnosti. Zato mnogi smatraju da bi vlada, sindikati i poslodavci trebali zajednički raditi na modelu koji bi omogućio stabilnost sistema bez dodatnog opterećenja na mlađe generacije.Analitičari upozoravaju da se demografske promjene – sve manji broj radnika i sve veći broj penzionera – ne mogu ignorisati.
Na kraju, poruka penzionera je jasna: žele da ih se čuje i da ih se poštuje. Ne traže milostinju, nego pravo koje su zaslužili radom i doprinosima. Država mora prepoznati da pitanje penzija nije samo ekonomska tema, već temelj socijalne pravde i stabilnosti društva.
Svi se slažu u jednom – potrebna je temeljita reforma koja će osigurati dostojanstven život onima koji su dali najbolje godine svoga života radu i društvu. Dok se to ne dogodi, njihova borba će trajati, jer, kako sami poručuju, „ako se sada ne izborimo, niko drugi neće“.
