Beograd je danas bio obavijen tugom i poštovanjem. U tišini Novog groblja, prijatelji, porodica i kolege oprostili su se od Slavka Kruljevića, supruga poznate glumice Cece Bojković i čovjeka koji je iza sebe ostavio dubok trag u svijetu umjetnosti i kulture.
Slavkov odlazak u 75. godini života pogodio je mnoge, jer je bio poznat kao čovjek vedrog duha, blage naravi i neiscrpne energije. Njegov život bio je ispunjen ljubavlju, predanošću i strašću prema umjetnosti, a ljudi koji su ga poznavali govore da je zračio toplinom i inspiracijom.
Tišina pod krošnjama i sjećanja u suzama
Sahrana je održana u prelijepom dijelu Novog groblja, okruženom zelenilom i mirom. Mjesto gdje je Slavko sahranjen postalo je simbol sjećanja i zahvalnosti. Brojni okupljeni su stajali u tišini, s cvijećem u rukama, prisjećajući se trenutaka koje su s njim dijelili.
U tim trenucima tuge, moglo se čuti tiho šaputanje, smijeh kroz suze i tople riječi – jer svi koji su ga poznavali, nosili su uspomene na čovjeka koji je znao da inspiriše i da voli. Njegova blagost i skromnost bili su njegova snaga, a njegova prisutnost uvijek je unosila mir.
Lica tuge i zajedništva
Na oproštaju su prisustvovala brojna poznata imena iz umjetničkog svijeta – Dragan Bjelogrlić, Gorica Popović, Andrija Milošević, Dejan Lutkić i Svetozar Kostić, kao i mnogi drugi. Njihovo prisustvo nije bilo samo čin poštovanja, već i pokazatelj koliko je Slavko bio voljen i poštovan među kolegama.
U njihovim pogledima se vidjelo sve – tuga, ponos i zahvalnost. Takvi ljudi rijetko se sreću, govorili su mnogi – ljudi koji daju bez očekivanja, koji inspirišu bez velikih riječi. Slavko je bio upravo takav – čovjek koji je znao slušati, razumjeti i pružiti ruku podrške.
Borba i posljednji dani
U posljednjim mjesecima života, Slavko se suočavao s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Uprkos poteškoćama, nikada nije gubio duh ni vjeru u bolje sutra. Njegova supruga, Ceca Bojković, stajala je uz njega, dajući mu snagu i ljubav u svakom trenutku.
Njegova bolest, pogoršana virusom, bila je težak udarac za porodicu i prijatelje. Ipak, do posljednjih dana, Slavko je zadržao svoj prepoznatljivi osmijeh i smirenost, ne želeći da tugu prenosi na druge. Ljudi koji su ga poznavali govore da je znao hrabro i dostojanstveno prihvatiti život takav kakav jeste – sa svim njegovim usponima i padovima.
Porodica kao najveća vrijednost
Ceca Bojković i njihova kćerka, glumica Katarina Žutić, bile su stubovi njegove snage. Katarina je na društvenim mrežama podijelila emotivne riječi: „Moj tata je bio moj najveći uzor, on koji je vjerovao u mene i moj rad. Njegovo nasljeđe nosim sa sobom u svemu što radim.“
Ova izjava je ganula mnoge, jer je odnos između oca i kćeri bio poseban i duboko emotivan. Njih dvoje su dijelili istu strast prema umjetnosti, razgovarali o predstavama, filmovima, muzici – i zajedno tražili smisao u stvaranju. Njegova podrška bila je temelj Katarininog uspjeha, a sjećanje na njega ostaje vodič kroz njen dalji život i rad.
Umjetnost koja povezuje ljude
Tokom ceremonije, mnogi su se prisjetili Slavkovog doprinosa pozorištu i kulturnom životu. Bio je čovjek koji je volio scenu, ali i one koji su na njoj stajali. Njegova sposobnost da ohrabri mlade umjetnike i prenese im vjeru u njihov talent bila je neprocjenjiva.
Bio je most između generacija – poveznica između iskustva i mladosti, između tradicije i savremenog izraza. Svi koji su ga poznavali slažu se da je imao rijetku sposobnost da u svakom pronađe ono najbolje i da to nježno izvuče na površinu.U sjećanjima njegovih kolega, Slavko nije bio samo umjetnik – bio je prijatelj, savjetnik, oslonac. Njegov osmijeh i topla riječ često su bili dovoljan razlog da se neko osjeća bolje.
Sjećanje koje ne blijedi
Slavko Kruljević će zauvijek ostati upamćen kao čovjek velikog srca i tihe snage. Njegov život i rad pokazali su da prava veličina leži u skromnosti, u razumijevanju drugih i u ljubavi prema onome što radiš.Porodica i prijatelji obećali su da će čuvati uspomene na njega kroz priče, predstave i sjećanja. Umjetnost je bila njegov način života – i upravo kroz umjetnost on će i dalje živjeti.
