Ponekad jedno jednostavno pitanje može otkriti mnogo o ljudima i njihovim vrijednostima. Nedavna anketa provedena na ulicama jednog grada u regionu pokazala je upravo to.
Novinari su prolaznicima postavili direktno, i na prvi pogled neugodno pitanje: „Koju državu najviše mrzite?“ Očekivanja su bila jasna – pretpostavljalo se da će anketirani reagovati sa frustracijom, podjelama ili starim nacionalnim predrasudama. Međutim, rezultati su pokazali nešto sasvim drugo – visok stepen zrelosti, tolerancije i spremnosti da se odbaci negativnost.
„Politika je jedno, narod je drugo“, rekao je jedan od prolaznika, sa naglaskom na jednostavnu, ali duboko ljudsku perspektivu. Njegove riječi nisu bile obojene ogorčenošću, već umorom od stalnih sukoba koji se često plasiraju iznad stvarnih potreba ljudi. Takva reakcija ponavljala se iz odgovora u odgovor, pokazujući da ljudi žele mirnije okruženje, bez stalnog pritiska i neprijateljstva.
U nastavku ankete, mlađi prolaznici, među kojima su bili studenti i zaposleni, gotovo jednoglasno su odbacili ideju mržnje. Jedan mladić je upečatljivo rekao: „Mi na Balkanu imamo toliko svojih problema da mrziti još nekoga… nema smisla.“ Njegove riječi nagovještavaju ono što mnogi u gradu osjećaju – fokus na stvarne životne izazove, a ne na besmislene podjele. Humor je također bio prisutan: jedan gospodin je rekao da najviše mrzi „poreze“, dok je jedna gospođa ustvrdila da bi radije „mrzila cijene u marketima nego bilo koju državu“. Ovakav pristup građana naišao je na odjek u medijima, gdje su portali ukazivali na visok nivo građanske svijesti i želju za suživotom, unatoč teškoj historiji. Stanovnici ovog grada često pokazuju da su puno ispred politike kada je u pitanju tolerancija i međusobno poštovanje.
Kako je anketa odmicala, postalo je jasno da građani, bez obzira na porijeklo, identitet ili vjeru, šalju jasnu poruku: mržnja više nema mjesta. Jedna mlada žena je rekla da joj je besmisleno mrziti državu jer obični ljudi uvijek izvuku najbolje jedni iz drugih. Drugi anketirani dodao je da bi, umjesto mržnje, trebalo ulagati napor u povezivanje i zajedništvo, jer „svima je život već dovoljno težak“. U njihovim riječima osjetio se duh grada koji ne podleže mržnji, uprkos istorijskim stradanjima i sukobima.
Rezultati ankete bili su u skladu s ranijim istraživanjima domaćih medija. Portali su naglašavali da stanovnici pokazuju visok stepen tolerancije prema različitim kulturama i nacijama, te da mlade generacije posebno odbacuju kolektivnu mržnju. Građani su jasno pokazali da žele stabilnost, ekonomski napredak i socijalnu sigurnost, dok teme podjela stavljaju u drugi plan.
Kako je anketa odmicala, novinari su očekivali da će se pojaviti barem nekoliko negativnih komentara, ali većina ispitanika uporno je odbijala mržnju staviti u fokus. Umjesto toga, razgovor se prirodno preusmjeravao na lokalne probleme, životni standard, zapošljavanje, zdravstvo i infrastrukturu. Mnogi su se spremno šalili na svoj račun, ali ne na račun drugih država ili naroda, pokazujući duh multikulturalnosti koji je ovaj grad krasio decenijama.
Jedan od najzrelijih komentara glasio je: „Mržnja nikome nije donijela ništa dobro. Mi smo to naučili na teži način.“ Ova rečenica sažima poruku ankete – ljudi gledaju budućnost kroz stabilnost i zajednički napredak, a ne kroz traženje neprijatelja.
Poruka je jasna: „Ne treba mrziti nikoga, već gledati kako da gradimo bolju budućnost zajedno.“ Upravo ta zrelost i spremnost na toleranciju čini ovu priču važnijom od samog pitanja koje je pokrenulo anketu. Tolerancija i ljudskost ponekad su jače od bilo kakve provokacije ili negativnog očekivanja.
