- Danas donosimo priču o ženi koja je mislila da je pronašla jednostavan put do sreće. Ispostavilo se, međutim, da je taj put vodio kroz niz izazova, neočekivanih običaja i trenutaka koje nikada nije mogla predvidjeti.
U centru ove životne priče nalazi se mlada žena iz Bosne koja je, zahvaljujući internetu i jednoj neočekivanoj poruci, upoznala čovjeka iz zemlje poznate po drevnoj tradiciji, toplini, ali i specifičnim pravilima porodičnog života. Sve se među njima odvijalo brzo – od prvih poruka, preko ljubavi, do odluke da se vjenčaju. Put ju je nedugo potom doveo u njegov dom, gdje je odmah shvatila da će nova sredina tražiti veliku promjenu u njenom načinu razmišljanja.
Na prvi pogled, činilo se da je dobro prihvaćena. Njena svekrva ju je zagrlila i poljubila, što ju je ohrabrilo. Ipak, ono što je uslijedilo ostavilo ju je vrlo zbunjenom – ostatak porodice jedva da joj se obratio. Umjesto zajedničkog ručka ili toplog razgovora, dočekala ju je tišina i povlačenje u zasebne sobe.
Dan koji je trebao biti najposebniji – dan vjenčanja – pretvorio se u niz stresnih situacija. Porodica mlade žene, došavši iz Bosne, osjećala se izgubljeno u nepoznatoj sredini, a sama mlada bila je suočena s nevoljama koje se rijetko viđaju u filmovima ili bajkama. Haljina se nije mogla zakopčati, frizerka je u posljednjem trenutku povećala cijenu usluge, a svekrva je zbog toga otkazala zakazani termin. Panika je rasla iz minuta u minut, a osjećaj da sve ide u pogrešnom smjeru bio je neumoljiv.
U kući je vladala gužva, sestra i majka su pokušavale pomoći, gubio se nakit, vrijeme je curilo, a mlada je već bila u velikom kašnjenju. Kada je konačno izašla, automobil koji ju je vozio nije mogao prići samom ulazu, pa je dio puta morala preći pješke, u visokim potpeticama i s teškom haljinom koju su gosti gazili dok su prolazili.
Uprkos svemu, trenutak kada je ugledala mladoženju unio je kratkotrajni mir. Sama ceremonija bila je dirljiva, ali ni ona nije prošla bez neprijatnosti. Zbog vrućine, prsten joj je skliznuo s prsta, mjesta predviđena za njenu porodicu bila su zauzeta, a njen otac je odbijao zauzeti drugo mjesto jer se osjećao skrajnuto. Mlada je sve vrijeme stajala iscrpljena, dok je oko nje vladala potpuna dezorganizacija.
Nakon izlaska iz objekta, posuta je rižom, ali i tada je osjetila gorčinu – svi pokloni su završili u rukama svekrve. Tek narednog dana, svekrva joj je uručila jedan komad nakita koji je bio namijenjen za ceremoniju, ali je bio „zaboravljen“.
Ni slavlje nije prošlo kako je zamišljala. Muzičar je pustio pogrešnu pjesmu za prvi ples, torta je poslužena prekasno, a gosti su već odlazili. Roditelji su joj, iako skromnih primanja, uručili vrijedan dar koji ju je duboko ganio. U tim trenucima shvatila je da jedina prava toplina kojoj se može osloniti dolazi iz njenog primarnog doma.
Još jedan trenutak koji ju je posebno uznemirio bila je obaveza da potpiše dokument prema kojem njihova buduća djeca mogu imati isključivo državljanstvo zemlje njenog supruga. Takođe, nije mogla preuzeti muževljevo prezime bez njegove potpune saglasnosti, što ju je duboko pogodilo jer je željela osjećaj zajedništva.
Kada je pokušala napraviti fotografije na plaži, kako bi barem sačuvala lijepa sjećanja, fotografi su odbili zbog jakog sunca. Tako je, iscrpljena, sa svojim mobilnim telefonom napravila nekoliko slika koje, kako kaže, izgledaju kao iz bajke. Ali, iza svake od tih fotografija stajali su stres, suze i iscrpljenost.
Danas, kada govori o svemu što je proživjela, kaže da joj svadba djeluje lijepo samo na slikama. Istina je bila mnogo teža, puna trenutaka u kojima se osjećala izgubljeno i usamljeno. Ipak, ono što ju je držalo jeste ljubav prema suprugu – jedina konstanta koja je davala smisao svemu što je prolazila.Vremenom, nova zemlja joj je postala dom, iako još uvijek uči da pronađe svoj unutrašnji mir u drugačijem okruženju. Naučila je da život u drugoj kulturi nije samo romantična avantura, već i ozbiljan izazov.
