- Milan Stanković mnogima je poznat po svojim hitovima i upečatljivom imidžu, ali malo ko zna kako je izgledalo njegovo odrastanje u Obrenovcu. Priče komšija otkrivaju koliko je njegova životna priča zapravo dirljiva i puna borbe, daleko od svjetla estrade.
U jednom mirnom dijelu Obrenovca, među djecom koja su se igrala na ulici, odrastao je dečak po imenu Milan. Komšije ga pamte kao mirnog, kulturnog i uvijek spremnog da pomogne, dijete koje nikada nije pravilo probleme. Bio je onaj mali koji je uvijek prvi pozdravljao starije, držao vrata i nikada nije zaboravljao zahvaliti se. Njegov karakter i ponašanje bili su odraz vaspitanja koje je dobio u porodici.
- Milanova porodica u tom kraju ostavila je snažan utisak – naročito zbog uporne borbe njegove majke Milene, žene koja je radila danju i noću kako bi djeca nikada ne osjetila siromaštvo. Komšije se sjećaju kako je ona bila neumorna, ponekad radila na više poslova istovremeno, čisteći, prodajući ili praveći male ustupke da bi porodici priuštila barem osnovno.
U ulici u kojoj je Milan odrastao, i danas se prepričavaju njegove dječje igre i dobrih djela. Komšije ga još uvijek zovu „Naš Kića“ i pamte kao nasmijanog, pristojnog dječaka – pravi biser tog kraja. Iako je Milan danas daleko, mnogi se pitaju zašto se povukao iz javnog života, dok ga istovremeno i dalje vole i podržavaju. Njegova majka i sestra su za njih i dalje dio te iste zajednice, nevidljivi stubovi njihove priče.
Jedna starija gospođa opisala je kako je Milan kao dijete često bio tužan i zamišljen, noseći terete koji nisu bili za njegove godine. „Sjetim se kako je s rancem u kom su bili rupe i dronjci hodao kući iz škole, s pogledom koji je nosio teret više nego što dijete treba,“ ispričala je. Uprkos svemu, majka je bila ta jaka figura koja je cijelu porodicu izvlačila iz problema, često sama i umorna, ali ponosna na svoju djecu.
Milanova majka Milena, prema pričama komšija, nije imala lagan život. Muški likovi u njenom životu donosili su samo bol i patnju, ali ona se borila za svoju djecu do posljednjeg daha. Bila je žena lavica koja je radila na više mjesta, prala tuđe stvari i podizala djecu sama, bez mnogo pomoći i razumijevanja okoline. Upravo je ta snaga i odanost porodici ostavila dubok trag u srcima ljudi koji su ih poznavali.
Komšije se slažu da je Milan kroz sve to sazrio, a nakon što se okrenuo vjeri, pronašao je svoj mir i nadu. „Poslije svega što je doživio, nije ni čudo što se okrenuo Bogu,“ kažu oni. Vjera mu je pomogla da izdrži i da vjeruje u bolje sutra, dok je istovremeno brinuo o svojoj bolesnoj majci i sestri.
Milan nije samo lik sa scene, već i čovjek koji nosi duboku tugu i snagu istovremeno. Komšije ga opisuju kao dobrog, poštenog i uvijek spremnog da pomogne, ali i kao nekoga ko u sebi nosi teret prošlosti. „Ima u njemu neku tugu koju nikad nije sasvim izbacio iz sebe,“ kažu.
I dok je sada daleko od svog rodnog mjesta, za Obrenovac i njegove ljude Milan i njegova porodica ostaju simbol istrajnosti, skromnosti i ljubavi. Ovaj životni put podsjeća nas koliko iza svakog javnog lika stoje nevidljive priče, duboki izazovi i velika ljudska snaga. Milan Stanković, kroz sve uspone i padove, ostaje čovjek čija je porodica s ljubavlju gradila temelje njegove sudbine, a njegova životna priča još dugo će živjeti u sjećanjima ljudi iz Obrenovca.
