Povratak kući nakon praznika često je ispunjen emocijama i nostalgijom. Međutim, ono što krene kao lijep završetak porodičnih dana može se vrlo brzo pretvoriti u stresnu i skupu lekciju.
Tema ovog teksta je povratak iz inostranstva koji za mnoge ljude iz dijaspore ne završava osmijehom, već neugodnim susretom s granicom. Dok se torbe i gepeke pune domaćim delicijama, malo ko na vrijeme razmišlja o pravilima koja važe prilikom ulaska u Evropsku uniju. Upravo tu nastaje jaz između emocije i zakona, a posljedice tog jaza mogu biti veoma ozbiljne.
Za ljude koji žive i rade van domovine, odlazak kući za praznike ima poseban značaj. To su dani zagrljaja, porodičnih ručkova i starih navika koje se ne zaboravljaju. U tim trenucima, hrana postaje simbol ljubavi i pažnje, pa se u prtljag često pakuju sir, suhomesnati proizvodi, domaća pića i razni specijaliteti. Nažalost, ono što je u kući znak brige, na granici postaje prekršaj.
Pravila unosa hrane u Evropsku uniju izuzetno su stroga, naročito kada je riječ o proizvodima životinjskog porijekla. Meso, mlijeko i svi proizvodi koji potiču od njih u potpunosti su zabranjeni za unos, bez obzira na količinu ili namjenu. Nema razlike između industrijske i domaće proizvodnje, niti razumijevanja za lične razloge. Kada se to otkrije na granici, proizvodi se oduzimaju i uništavaju, a putnik se suočava s kaznom.
Osim hrane, problem često nastaje i zbog nepoznavanja dozvoljene vrijednosti robe. Ljudi koji dolaze iz zemalja koje nisu dio Evropske unije imaju jasno propisane limite. Svako prekoračenje dozvoljene vrijednosti robe automatski povlači dodatne troškove, a u nekim slučajevima i prekršajne postupke. Posebno su pogođene porodice s djecom, jer su za najmlađe dozvoljeni iznosi još niži.
Duvanski proizvodi su još jedna česta zamka. Postoji uvjerenje da je nekoliko šteka lična stvar, ali zakon to ne vidi tako. Dozvoljene količine su strogo definisane i razlikuju se u zavisnosti od vrste prevoza. Sve što prelazi propisani prag smatra se prekršajem, bez obzira na namjenu.
Ni alkohol nije izuzetak. Količine piva, vina i žestokih pića koje se smiju unijeti su tačno određene. Čim se pređe dozvoljena granica, kazne postaju neizbježne, a iznosi mogu biti šokantni. Mnogi koji su mislili da “neće biti problema” naučili su ovu lekciju na najskuplji način.
Posebnu zabunu izaziva unos voća i povrća. Iako djeluje bezazleno, većina svježih proizvoda zahtijeva posebnu dokumentaciju. Bez odgovarajuće potvrde, čak i nekoliko kilograma može biti razlog za oduzimanje robe. Izuzeci postoje, ali su rijetki i strogo definisani.
Kazne su ono što ovu priču čini posebno teškom. One se kreću od nekoliko stotina do izuzetno visokih iznosa koji mogu potpuno poništiti smisao prazničnog putovanja. Jedna pogrešna procjena može izbrisati mjesece rada i štednje.
Zbog svega toga, sve više se savjetuje oprez i odricanje od nošenja zabranjenih proizvoda. Koliko god bilo teško, ponekad je pametnije ponijeti samo uspomene. Granica ne poznaje emocije, već isključivo propise. Informisanost i priprema jedina su prava zaštita od neugodnih iznenađenja i nepotrebnih troškova.
