- Danas se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi obilježava praznik posvećen Svetim apostolima Vartolomeju i Varnavi, koji imaju posebno mjesto u hrišćanskoj tradiciji i narodnom vjerovanju. Ovaj dan ne samo da podsjeća na njihovu mučeničku misiju, već i nosi bogatu simboliku i običaje, naročito u srpskom narodu.
Sveti Vartolomej i Varnava: Praznik moćne simbolike i narodne predaje
Sveti apostoli Vartolomej i Varnava danas se proslavljaju kao svetitelji izuzetnog značaja u istoriji hrišćanstva, a njihovo djelovanje obuhvata razna područja – od Azije do Jermenije. Zanimljivo je da se vjeruje kako je Vartolomej zapravo isti kao i Natanailo, apostol kojeg Jovanovo jevanđelje posebno pominje. U drugim evanđeljima, njegovo ime se pojavljuje kao Vartolomej, što ukazuje na moguću identifikaciju dvaju imena za istu osobu.
Zajedno sa apostolom Filipom, njegovom sestrom Marijamom i neko vrijeme sa Jovanom Bogoslovom, Vartolomej je neumorno širio jevanđeosku poruku kroz različite krajeve. Njihova misijska putovanja vodila su ih od Azije, preko Indije, sve do Jermenije, gdje je Vartolomej na kraju mučenički postradao. Tokom tih putovanja, dogodili su se i brojni čudesni događaji, koje vjernici i danas s poštovanjem prenose.
Jedna od najupečatljivijih epizoda dogodila se u gradu Jerapolju, gdje su apostoli molitvom uništili ogromnu zmiju, koju su tadašnji mnogobošci obožavali u hramu. Taj čin izazvao je i oduševljenje i bijes kod naroda. Još veći utisak ostavio je trenutak kada su, prema predanju, molitvom vratili vid slepom čovjeku po imenu Stahije, koji nije vidio čak četrdeset godina.
Ali njihovo propovijedanje nije prošlo bez otpora – uhvaćeni su i razapeti. Filip je stradao, dok je Vartolomej, čudom, preživio. U trenucima mučenja, dogodio se zemljotres koji je mnoge uzdrmao, te su se ljudi, uplašeni božijom kaznom, požurili da ih skinu s krstova. Za Filipa je već bilo kasno.
Nakon toga, Vartolomej nastavlja dalje prema Indiji, gdje nastavlja misionarsku službu. Tu prevodi Jevanđelje po Mateju na indijski jezik – značajan doprinos širenju hrišćanstva među tadašnjim narodima. Ipak, njegovu posljednju misijsku stanicu – Jermeniju – obilježila je tragedija.
U Jermeniji je, kako se vjeruje, Vartolomej izliječio ćerku tamošnjeg cara od teške duševne bolesti, što je izazvalo zavist carevog brata Astijaga. Taj ljubomorni činilac naredio je njegovo mučenje – bio je raspet, zatim živ odran i na kraju pogubljen.
Njegovi sveti ostaci su položeni u olovni sanduk, ali ni tada nije završena njegova priča. Mnogobošci su pokušali da ga izbace u more kako bi zaustavili dalje poštovanje, no talasi su ga odnijeli do Liparskih ostrva. Tamo je, prema predanju, episkop Agaton – obaviješten putem sna – dočekao sanduk i sačuvao mošti. One su kasnije prenesene u Benevento, a zatim u Rim, gdje se i danas čuvaju kao relikvije.
U srpskoj narodnoj tradiciji, ovaj praznik se naziva i Vratoloma ili Vrtoloma, a prati ga niz vjerovanja i običaja. Na današnji dan se ne radi, posebno ne na njivama, jer se vjeruje da Sveti Vartolomej strogo kažnjava one koji ne poštuju praznik. Vjeruje se da rad može izazvati prirodne nepogode poput grada, poplava ili oluje.
- Roditeljima se savjetuje da djeci zabrane penjanje po drveću, kako ne bi „slomili vrat“ – što se povezuje sa imenom Vratoloma. Ženama je zabranjeno da bućkaju mlijeko, a u nekim regijama, poput Homolja, se bilo kakav rad u potpunosti izbjegava.
Zanimljivo je i narodno vjerovanje iz Toplice, gdje se smatra da Sveti Vartolomej zajedno sa Svetim Savom „čuva njive“, i da nepogode dolaze tek kad njih dvojica zadremaju. Takođe, poznata je i uzrečica: „Smlatiće te kao Vrtoloma prasku“, koja se koristi kada se želi izraziti težina nečije kazne.
U Pomoravlju i Šumadiji postoji vjerovanje da Sveti Vartolomej pomaže osobama koje pate od padavice, pa se bolesni usmjeravaju ka manastirima radi molitve i iscjeljenja.Ovaj praznik nosi duboku duhovnu i kulturnu težinu, a kroz brojne priče, običaje i izreke koje se prenose generacijama, narod podsjeća na važnost poštovanja svetitelja i svetog dana odmora. Kroz lik Vartolomeja, prepoznaje se vjekovna borba za vjeru, žrtvu i čudo – temeljne vrijednosti koje ni vrijeme ne može izbrisati.
