- Život donosi trenutke koji nas podsjete koliko su emocije i sjećanja važan dio ljudskog postojanja. Kada nas napuste oni koji su svojim glasom, muzikom i djelima obilježili generacije, ostaje praznina, ali i zahvalnost što smo svjedočili njihovom postojanju.
Smrt legende narodne muzike Halida Bešlića potresla je cijeli region, a brojni prijatelji, kolege i obožavatelji i dalje se opraštaju od čovjeka čiji su stihovi ušli u svako domaćinstvo. Među onima koji su se dirljivim riječima prisjetili Halida nalazi se i pjevačica Suzana Jovanović, koja je, nedugo nakon što je izgubila supruga, ponovo osjetila duboku tugu zbog odlaska još jednog bliskog prijatelja.
Suzana je s emocijama podijelila poruku koja je mnoge dirnula do suza. „Velika tuga i velika žalost! Otišao je još jedan veliki umjetnik i veliki čovjek! Carstvo Božije sada je bogatije za još jednu legendu. Pamtiću ga po pjesmama koje će živjeti i poslije njega“, kazala je pjevačica, dodajući da će Halidov glas i dobrota ostati dio svih nas.
Ona je istakla da je Halid Bešlić bio čovjek koji je uvijek širio pozitivnu energiju, pomagao kolegama i podržavao mlade muzičare. „Neka ga anđeli čuvaju, njegovoj porodici upućujem najiskrenije saučešće“, dodala je emotivno.
Podsjetimo, Halid Bešlić i Suzanin suprug, muzički producent Saša Popović, imali su dugogodišnje prijateljstvo i saradnju, zasnovanu na uzajamnom poštovanju. Halid je, nakon Popovićevog odlaska, govorio kako mu je teško prihvatiti gubitak prijatelja i saradnika. „Nadao sam se da će se izvući. Bili smo u dobrim odnosima, poznajemo se dugo, i stvarno mi je žao.
Početak jedne muzičke legende
Halid Bešlić je rođen 20. novembra 1953. godine u selu Knežina kod Sokoca. Djetinjstvo je proveo u skromnim uslovima, kao najstarije dijete u porodici. Imao je četiri sestre, a njegova majka Behara bila je domaćica, dok je otac Mujo radio u šumarstvu. Još od malih nogu, Halid je pokazivao poseban dar za muziku, koji je naslijedio od majčine porodice. Ujak i rođaci bili su poznati po sviranju narodnih instrumenata, pa nije bilo iznenađenje što je mali Halid već tada znao kako da osvoji srca prisutnih svojim glasom.
Nakon što je odslužio vojni rok, odlučio je da se u potpunosti posveti muzici. Prve nastupe imao je u kafanama i restoranima u Sarajevu, gdje su ga brzo primijetili zbog njegovog specifičnog glasa i emocije u interpretaciji. Njegova prva singl ploča, objavljena 1979. godine, sadržavala je pjesme „Grešnica” i „Ne budi mi nadu“, koje su bile tek početak jedne izuzetne karijere.
Dvije godine kasnije, pjesme „Sijedi starac” i „Zašto je moralo tako da bude” donijele su mu veliku popularnost. Nakon toga, karijera Halida Bešlića išla je samo uzlaznom putanjom. Album „Dijamanti” iz 1984. godine lansirao ga je u sami vrh narodne muzike u bivšoj Jugoslaviji. Tokom osamdesetih godina, izdao je niz albuma koji su postali klasici, a njegove pjesme i danas se pjevaju s jednakim žarom.
Muzička ostavština i humanost
Tokom ratnih godina, Halid je pokazao i drugu stranu svoje veličine — onu ljudsku. Organizovao je brojne humanitarne koncerte kako bi pomogao ljudima pogođenim ratom. O tim djelima rijetko je govorio, jer je, kako su mnogi svjedočili, pomagao iz srca, a ne zbog javnog priznanja.
Početkom 2000-ih, Halid je objavio album „Prvi poljubac“, čiji je naslovni singl postao planetarni hit među dijasporom i mlađim generacijama. Njegove pjesme „Miljacka“, „Romanija“ i „Čardak“ postale su simboli emocije, nostalgije i iskrene radosti života.
Kasniji album „Romanija“ posvetio je svom rodnom kraju, pokazujući koliko je bio vezan za svoje porijeklo i ljude među kojima je odrastao. Njegova muzika prelazila je granice — voljeli su ga i slušali širom Evrope, Amerike, Kanade i Australije.
Halid Bešlić je za života postao sinonim za pojam „narodnog pjevača“ — ne samo zbog muzike, već i zbog karaktera. Bio je čovjek iz naroda, jednostavan, iskren i uvijek spreman pomoći. Brojne kolege ističu da je upravo ta njegova toplina bila ono što ga je izdvajalo.
Ostavština koja ne blijedi
Smrt Halida Bešlića donijela je tugu, ali i podsjetnik na veličinu njegove životne priče. Njegove pjesme ostaće da žive kao svjedočanstvo vremena, ljubavi i iskrenih emocija. Njegova biografija nije samo priča o uspjehu — to je priča o čovjeku koji je ostao vjeran sebi i svojim korijenima.
U trenucima kada se kolege i prijatelji, poput Suzane Jovanović, opraštaju od njega, jasno je da Halid nije bio samo muzička zvijezda, već i simbol dobrote, prijateljstva i ljudskosti.
