- Život je pun nepredvidivih trenutaka koji nas podsjećaju koliko je sve prolazno. Odlazak osobe koja je svojom toplinom i glasom dotakla srca mnogih, uvijek ostavlja prazninu koju je teško opisati riječima.
Sa tugom i poštovanjem, mnogi su se oprostili od žene čiji je glas prenosio osjećaje koje su drugi teško umjeli izgovoriti. Njen život bio je priča o borbi, istrajnosti i ljubavi prema muzici – snazi koja je prevazilazila granice svakodnevnice. Ona je bila primjer da snovi ne biraju godine, nego hrabrost onih koji se usude da ih slijede.
U njenom rodnom gradu, vijest o njenom odlasku pogodila je sve koji su je poznavali. Ljudi su se prisjećali njenih osmijeha, iskrenosti i topline koja je zračila iz svakog njenog nastupa. Njena životna energija bila je posebna – spajala je jednostavnost i dubinu, a glas joj je nosio snagu kakvu rijetko srećemo.
Njena priča počela je skromno, bez velikih planova i ambicija. Dok je radila u običnom lokalu, jednog dana je, gotovo slučajno, uzela mikrofon u ruke. Taj trenutak promijenio joj je život. Muzika ju je pronašla, a ona se potpuno predala tom osjećaju. Od tog dana više nije postojala granica između nje i pjesme – svaka riječ koju bi otpjevala bila je iskrena, puna emocija i života.
Iako je njen put u svijetu muzike počeo kasnije nego kod drugih, dokazala je da godine nisu prepreka za ostvarenje snova. Svojim nastupima osvojila je srca publike i pokazala da je prava umjetnost vječna. Bila je ponosna na ono što je postigla i zahvalna svima koji su vjerovali u nju.
Nažalost, život joj nije uvijek bio blag. Već u djetinjstvu suočila se s gubicima koji bi mnoge slomili. Odrasla je bez majke, a kasnije je izgubila i oca. Ti trenuci ostavili su dubok trag, ali je iz njih izrasla još jača. Naučila je da se oslanja na vjeru i nadu, i da u svemu pronalazi smisao.
Njena vjera bila je njena sidro – snaga koja ju je vodila kroz sve oluje. Uvijek je govorila da bez vjere ne bi mogla izdržati ono kroz šta je prošla. Često je isticala da ju je upravo ona naučila da i u najtežim trenucima pronađe mir i zahvalnost.
Kada se suočila s bolešću, nije izgubila svoj vedri duh. Ljudi koji su je poznavali kažu da je i tada zračila snagom i dostojanstvom. Iako je prošla kroz teške operacije i bolne dane, nije dopustila da tuga nadvlada njen osmijeh. Borila se hrabro, s vjerom da će sve biti dobro.
Njeni prijatelji, kolege i obožavatelji teško su prihvatili vijest o njenom odlasku. Na društvenim mrežama pojavile su se brojne poruke tuge i sjećanja. Svi su je opisivali kao osobu koja je imala veliko srce, koja je uvijek bila spremna pomoći drugima i pružiti osmijeh kad je to najpotrebnije.
Jedna od njenih bliskih prijateljica oprostila se dirljivim riječima, rekavši da je Jasna bila „anđeo među ljudima“ i da sada mirno počiva među onima kojima je pripadala – među dobrima. Te jednostavne riječi bile su odraz iskrene tuge, ali i zahvalnosti što su je imali u svojim životima.
Kolege iz muzičkog svijeta također su izrazile duboku bol. Prisjećali su se zajedničkih nastupa, trenutaka smijeha, putovanja i pjesama koje su dijelili. Za mnoge od njih, ona nije bila samo kolegica, nego i prijatelj, sestra, oslonac.Njen prerani odlazak ostavio je prazninu, ali i snažnu poruku svima koji su je voljeli – da je život kratak, a ljubav i umjetnost jedino što nadživljava čovjeka.
U njenom gradu, mnogi su zapalili svijeće i donijeli cvijeće, tiho se opraštajući od žene koja je svojim glasom i duhom dotakla mnoga srca. Mnogi su rekli da je njen osmijeh bio njen zaštitni znak – i da će upravo taj osmijeh pamtiti zauvijek.
Jasna Bošnjaković će ostati upamćena kao simbol snage, topline i hrabrosti. Njena životna priča uči nas da nikada nije kasno da se pronađemo, da volimo ono što radimo i da vjerujemo u sebe, bez obzira na okolnosti.Zato, dok se oproštaj polako pretvara u sjećanje, ostaje jedno – zahvalnost. Zahvalnost što smo imali priliku svjedočiti njenoj snazi, njenoj muzici i njenom životu. I dok vrijeme prolazi, njen glas će i dalje odzvanjati, podsjećajući nas da prave duše nikada ne umiru.
