- Ponekad nas život podsjeti na veličinu ljudi koji su tiho, nenametljivo, ali predano nosili teret epoha. Ovaj tekst govori o ženi čiji je život bio isprepleten tragedijama, ogromnom posvećenošću i rijetkom snagom karaktera.
Priča o najmlađoj sestri poznate prve dame nekadašnje države počinje u malom ličkom selu, gdje je rođena kao dijete koje je sudbina vrlo brzo stavila na kušnju. Bez majke je ostala sa svega nekoliko mjeseci, a rat joj je odnio i oca i brata. Drugi brat preminuo je kasnije, ostavljajući nju i sestru u svijetu koji im je u ranim godinama donio više gubitaka nego radosti. Upravo iz takvih rana izrasla je žena koja je kasnije postala stub podrške svojoj porodici i najpouzdaniji oslonac svoje starije sestre.
Nakon boravka u dječijem domu, ona i sestra ponovo su pronašle svoj dom kada ih je starija sestra pronašla i preuzela brigu nad njima. To je bio trenutak koji je preokrenuo njihove živote i odredio njihovu budućnost. Život pod okriljem starije sestre otvorio joj je vrata obrazovanja, kulture i svijeta kakav mnogi nisu mogli ni zamisliti.
Bila je izuzetno obrazovana. Završila je prestižni fakultet u glavnom gradu, gdje je studirala engleski, italijanski i svjetsku književnost. Znanje koje je stekla koristila je na mnogim važnim pozicijama tokom svoje karijere. Radila je u najvišim državnim strukturama, predavala jezike, prevodila za međunarodne misije i ostavila neizbrisiv trag kao jedan od najboljih profesora u istoriji jedne elitne vojne ustanove. Njena profesionalnost i obrazovanost činile su je osobom kojoj su mnogi vjerovali i na koju su se mogli osloniti.
Ipak, njen najveći poziv bio je mnogo ličnije prirode – životna posvećenost sestri koja joj je dala dom, obrazovanje i budućnost. Tokom decenija, obavljala je gotovo sve uloge koje je jedna osoba mogla ponijeti: bila je sekretarica, organizator, pratnja, savjetnica, kuvarica, njegovateljica, krojačica, medicinska pomoć i maser. Njena odanost sestri bila je potpuna – do mjere koja prevazilazi profesionalnu lojalnost i prelazi u bezrezervnu životnu predanost.
Posebno je bila poznata po svojoj diskreciji. Vidjela je mnogo, znala još više, ali nikada nije govorila o onome što je pripadalo tuđoj privatnosti. Zbog te osobine bila je izuzetno cijenjena među intelektualcima i ljudima iz kulturnog života, koji su je opisivali kao oličenje mudrosti i čestitosti. Upravo zbog toga, jedan od najvećih književnika tog vremena rekao joj je da zna sve, vidi sve, čuje sve – i sve zadrži za sebe. To je bila njena moralna snaga.
Tek mnogo godina kasnije, u knjizi posvećenoj sestri, odlučila je podijeliti dio priča koje je čuvala. Time je javnosti dala uvid u život žene koja je bila simbol jedne epohe. Učinjeno je to dostojanstveno, bez senzacionalizma i sa poštovanjem prema uspomenama.
Pored svoje velike životne misije, bila je i izvanredna tetka. Sestrićima i njihovim porodicama pružala je bezuslovnu ljubav, pažnju i vrijeme. Njen dom za njih je bio utočište, a njen zagrljaj sigurnost. Mnogi su je opisivali kao hrabru, duhovitu, skromnu i odanu ženu – osobu kakva se rađa jednom u generaciji.
Dio života provela je i u domu svoje starije sestre i njenog supruga, gdje je bila svjedok privatnih trenutaka koji su rijetko izlazili pred javnost. O opisima tih godina govorila je s toplinom, naglašavajući odnos pun poštovanja.
O braku svoje sestre govorila je rijetko i odmjereno, naglašavajući da je starija sestra u svom suprugu vidjela ideal kojem je ostala vjerna cijeli život. Mnoge odluke te žene, uključujući i onu najintimniju – da nema djece – ona je pripisivala ličnoj žrtvi za dobrobit druge osobe. Njena starija sestra bila je stub njenog života, a ona je bila njena tiha snaga i štit.
U starosti, ostala je ono što je bila oduvijek: skromna, dostojanstvena i vjerna svojim principima. Njeni prijatelji oprostili su se od nje riječima punim tuge ali i zahvalnosti za život koji je dijelila s njima. Napisali su joj da je već ušla u vječnost, a da njima ostaje ljubav i neizbrisivo sjećanje.
