Na jednom od najvećih regionalnih aerodroma nedavno se dogodio događaj koji je pokrenuo žustru raspravu o granicama sigurnosti i poštovanja ljudskog dostojanstva. Sve je počelo kada je putnik, prepoznatljiv po nekonvencionalnom stilu, bio izložen postupku koji je mnoge ostavio šokirane. Incident je pokazao koliko je tanka linija između sigurnosne procjene i neopravdanog zadiranja u nečija prava.
Prema iskazima svjedoka, situacija se odvila brzo i gotovo bez objašnjenja. Putniku je, navodno bez prethodne najave, skraćena brada kao dio bezbjednosne mjere. Ovakav postupak, koji uključuje fizičku intervenciju, odmah je izazvao val kritika i zabrinutosti. U vremenu kada su različiti stilovi i individualni izrazi postali norma, javnost s pravom postavlja pitanje opravdanosti ovakvih poteza. Nije sporno da sigurnosne ekipe moraju reagovati, ali način i kriteriji te reakcije moraju biti jasni, transparentni i opravdani.
Društvene mreže postale su glavni prostor za polemisanje. Snimak se proširio u kratkom roku, izazvavši podijeljene reakcije: jedni su incident opisali kao diskriminaciju, drugi kao nužnu prevenciju. Pod raznim oznakama korisnici su iznosili svoj stav o tome koliko daleko smije ići sigurnosna procedura. Prava debata nastala je upravo zbog toga što se pitanje sigurnosti uvijek sudara s pitanjem slobode – i tu se krije najveća dilema današnjeg društva.
Međunarodni standardi, čije se preporuke primjenjuju na svjetskim aerodromima, strogo naglašavaju da se postupci moraju zasnivati na dokazima, ne na pretpostavkama. Ako ne postoji konkretan razlog ili jasna indicija da je osoba prijetnja, ne smije se provoditi postupak koji narušava njeno dostojanstvo. Tu spadaju radnje koje mijenjaju fizički izgled, a naročito one koje se izvode bez prethodnog obavještenja. Nepoštivanje ovih principa može dovesti do zloupotreba, narušavanja povjerenja i širenja straha među građanima.
Stručnjaci upozoravaju da su nejasni kriteriji najveći problem – osoblje često nema dovoljno jasne smjernice kako reagovati u situacijama koje odstupaju od uobičajenih obrazaca. U takvim okolnostima postupci postaju proizvoljni, zavise od lične procjene ili subjektivnog osjećaja. To otvara prostor za diskriminaciju, posebno prema ljudima koji izgledaju drukčije, izražavaju se kroz neobičan stil, potiču iz drugih kulturnih sredina ili jednostavno ne uklapaju u očekivane norme. Kada pravila nisu jasna, raste rizik da će pojedinci biti označeni kao sumnjivi samo zbog svog izgleda.
Rješenje, prema mišljenju mnogih stručnjaka, ne leži u strožijim mjerama, već u boljoj obuci. Osoblje mora biti edukovano da prepozna kulturološke razlike, da razumije alternativne stilove i da komunicira smireno, jasno i s poštovanjem. U kriznim situacijama važno je smanjiti tenzije, a ne ih pojačavati. Empatija, komunikacijske vještine i sposobnost procjene bez predrasuda ključni su elementi savremene sigurnosti.
Društvo danas živi u vremenu intenzivnih globalnih promjena, a aerodromi su posebno osjetljiva mjesta. Ipak, uprkos povećanim bezbjednosnim izazovima, temelj svakog demokratskog poretka ostaje poštovanje ljudskih prava. Zato stručnjaci iz oblasti prava predlažu izradu novih smjernica i protokola koji će precizno definisati šta je dozvoljeno, kada i na koji način.
U tom procesu moraju učestvovati ne samo sigurnosne službe, već i pravni stručnjaci, organizacije civilnog društva i psiholozi. Samo zajedničkim radom moguće je stvoriti okruženje u kojem su i sigurnost i dostojanstvo garantovani svakom putniku. Jer nijedna mjera nema smisla ako čovjek nakon nje izgubi osjećaj da je tretiran pravedno.
