- Otišao je čovjek koji je znao kako se emocije pretvaraju u riječi, a riječi u pozorišne magije. Igor Bojović nije bio samo dramski pisac – bio je svjetlo na sceni, oslonac iza kulisa i prijatelj mnogima.
Smrt Igora Bojovića, istaknutog dramatičara i dugogodišnjeg upravnika Pozorišta “Boško Buha”, potresla je cijelu regionalnu umjetničku scenu. Njegov odlazak ostavio je prazninu koju neće biti lako popuniti. Prijatelji, kolege i poštovaoci njegovog rada dijelili su sjećanja, izraze tuge i zahvalnosti, ali i snažnu poruku – da je Bojović bio neizbrisiv dio kulturnog pejzaža ovih prostora.
Posebno dirljivu poruku uputila je glumica Sloboda Mićalović, koja nije skrivala koliko ju je vijest o njegovoj smrti pogodila. Na društvenim mrežama objavila je zajedničku fotografiju, uz riječi koje su iz srca došle: “Nadali smo se još jednoj njegovoj rečenici, još jednom stihu, a umjesto toga ostali smo s tišinom.”
Igor Bojović je rođen 1969. godine u Nikšiću, a svoju profesionalnu karijeru izgradio je predano i posvećeno, ostavljajući iza sebe bogat opus koji su podjednako voljeli i publika i kritika. Njegove drame – poput “Izvanjac”, “Happy End” i “Devil Gate Drive” – obiluju introspektivnim dijalozima, duhovitim obratima i slojevitim likovima koji ostaju dugo u pamćenju.
Od 2016. do 2023. godine, Bojović je bio na čelu Pozorišta “Boško Buha”, gdje je ostavio neizbrisiv trag. Njegovo vođenje nije bilo puko upravljanje – ono je bilo misija kojom je želio oživjeti scenu, dati glas mladima i otvoriti pozorišna vrata široj publici. Zahvaljujući njegovom entuzijazmu, pozorište je postalo mjesto susreta generacija, ideja i novih pogleda na svijet.
Posebno je volio rad s mladim umjetnicima. Kroz radionice, seminare i neformalne razgovore, davao im je prostor da uče, griješe i rastu. Bio je mentor, ali i prijatelj – čovjek koji nije čuvao znanje za sebe, već ga dijelio nesebično, sa željom da pozorište preživi kroz nove naraštaje.
Nažalost, dugotrajna bolest na kraju je odnijela njegov život. Vijest o njegovoj smrti izazvala je tugu i tišinu u umjetničkoj zajednici. Sloboda Mićalović, ali i mnogi drugi glumci, režiseri, dramaturzi i ljubitelji pozorišta javno su izrazili žaljenje i sjećanje na Igora kao osobu koja je bila oličenje iskrenosti, integriteta i posvećenosti umjetnosti.
Iako više nije među nama, Igor Bojović nastavlja živjeti kroz svoje tekstove, predstave i ljude koje je inspirisao. Planiraju se večeri sjećanja, izvođenja njegovih djela, omaži njegovom radu i ličnosti.
On nije bio samo pisac. Bio je vizionar, pokretač, čovjek koji je znao da umjetnost ne smije šutjeti – ni o ljubavi, ni o boli, ni o društvu. Njegova sposobnost da prenese duboku poruku kroz jednostavne riječi činila ga je jedinstvenim glasom savremenog balkanskog teatra.
Nakon objave o njegovoj smrti, spontano su se okupile brojne kolege iz svijeta glume i režije. Čitali su njegove tekstove, dijelili anegdote, prisjećali se zajedničkih dana. Tuga je bila vidljiva, ali i zahvalnost – što su imali priliku da ga poznaju, da uče od njega, da se smiju njegovim dosjetkama i da vjeruju u umjetnost jer je on vjerovao u nju.
- “Pamtit ćemo te, Igore, po tvojim riječima, smijehu i hrabrosti da ideš korak ispred svih,” govorili su mnogi dok su pokušavali pronaći snagu u zajedničkom pamćenju. Bojović je možda otišao fizički, ali njegova priča se nastavlja – jer prave riječi nikada ne umiru.
