U današnjem vremenu, kada sve više zavisimo od tehnologije, teško je i zamisliti da neko svjesno odabere da živi bez nje. A ipak, postoji mjesto gdje ljudi i dalje žive u pećini – i to ne iz nužde, već iz izbora.
Duboko u planinskim prostranstvima kineske provincije Guidžou, na nadmorskoj visini od čak 1800 metara, smješteno je selo koje funkcioniše bez struje, interneta, pa čak i puteva. Ova zajednica od preko 100 ljudi živi u ogromnoj prirodnoj pećini, daleko od civilizacijskog buma i svakodnevne buke modernog života.
Do sela se može doći isključivo planinarenjem, i to strmom stazom koja traje više od sat vremena. Ne postoji put, asfaltiran ili zemljani, niti bilo kakva vozila koja bi olakšala pristup. Uprkos tome, zajednica u pećini godinama je živjela organizovano – porodice su dijelile prostor, djeca su išla u školu, a život se odvijao u skladu s prirodom.
U jednom trenutku, selo je imalo i školu sa čak 186 đaka. Nastava se odvijala bez savremenih pomagala, ali uz izuzetnu posvećenost i trud. Ova zajednica nije bila primitivna, već samoodrživa i funkcionalna – dokaz da je moguće živjeti drugačije.
Međutim, početkom 2000-ih kineske vlasti su odlučile da zatvore pristup pećini, uz obrazloženje da “u Kini ne žive pećinski ljudi”. Ova izjava izazvala je brojne kontroverze, jer nije riječ o zaostaloj zajednici, već o ljudima koji su vlastitim snagama stvorili stabilan i dostojanstven život u izazovnim uslovima.
Nakon medijske pažnje, interesovanje turista i istraživača raste, a lokalne vlasti sele dio stanovništva, naročito djecu, u internate i druge ustanove koje nude bolje uslove i obrazovanje. Ipak, prema procjenama, oko stotinu ljudi i dalje živi u toj pećini – vjerni zemlji, načinu života i svojim korijenima.
Za njih, život u pećini nije znak zaostalosti, već slobode i pripadnosti. U vremenu kada većina trči za komforom, oni biraju jednostavnost i prirodu. Njihova svakodnevica je tiha pobuna protiv brzine savremenog svijeta – dokaz da život može biti ispunjen i bez ekrana, betona i buke.
Ova priča otvara važno pitanje:
Šta zapravo znači “civilizacija”? Da li je to isključivo internet, asfalt i struja, ili su to možda ljudska bliskost, otpornost i sposobnost da se stvori red u haosu prirode?
Selo u pećini u Guidžouu danas je simbol snage duha, otpornosti i alternativnog pogleda na život. Možda će jednog dana svi sići u dolinu, ali ono što su stvorili visoko u planini – zajedništvo, samostalnost i duhovno bogatstvo – ostaje kao snažna poruka svijetu koji često zaboravlja: za istinski život potrebno nam je mnogo manje nego što mislimo.
