- Kada odlučite da jedete zdravije i izbacite šećer iz ishrane, vjerovatno pomislite da ste već napravili veliki korak ka boljem zdravlju. Međutim, mnogi ne znaju da se šećer skriva u bezbroj proizvoda i da ga je gotovo nemoguće u potpunosti izbjeći – posebno u obliku koji se smatra najštetnijim za naš organizam.
Stručnjaci upozoravaju da je šećer odavno svrstan među glavne neprijatelje zdravlja, ali da je i dalje prisutan u većini industrijski prerađene hrane. Proizvođači su zbog toga pronašli način da ga “zamaskiraju” na etiketama, koristeći različita imena i oblike, među kojima je najpoznatiji – glukozno-fruktozni sirup. Upravo on, iako često neprimjetan, predstavlja jedan od najopasnijih dodataka u modernoj ishrani.
Ovaj sirup, poznat i kao “kukuruzni sirup”, pravi se od kukuruza – koji je u većini slučajeva genetski modifikovan. Dobija se hemijskim procesima u kojima učestvuju različiti metali, što ga čini daleko od prirodnog zaslađivača. U konačnom obliku, to je gusta tečnost koja sadrži različite omjere glukoze i fruktoze, dvije vrste šećera koje tijelo obrađuje na sasvim drugačiji način.
Mnogi ljudi, objašnjavaju nutricionisti, pogrešno misle da je fruktoza zdrava jer se prirodno nalazi u voću. Međutim, fruktoza iz industrijske hrane nema nikakve veze s onom iz jabuke ili banane. Kada jedete voće, u organizam unosite i vlakna, vitamine i vodu koji pomažu da se šećer sporije apsorbuje i da nivo glukoze u krvi ostane stabilan. Nasuprot tome, vještačka fruktoza iz sirupa ulazi direktno u krvotok, opterećuje jetru i izaziva niz ozbiljnih zdravstvenih problema.
Fruktoza se u potpunosti metaboliše u jetri, što znači da svaka pretjerana količina postaje dodatni teret za ovaj organ. Zbog toga se često povezuje s pojavom masne jetre – stanja koje je ranije bilo karakteristično za osobe koje konzumiraju alkohol, a danas sve češće pogađa i one koji ga ne piju.
Osim toga, unos glukozno-fruktoznog sirupa može poremetiti i obradu zdravih masti u organizmu. Kada je jetra zauzeta razgradnjom fruktoze, mozak “prima” pogrešne signale da tijelu nisu potrebne druge masnoće, pa se čak i one zdrave – poput omega-3 – ne koriste pravilno. Rezultat toga je sporiji metabolizam, umor i povećano skladištenje masti u tijelu.
Poseban problem predstavlja činjenica da ovaj sirup nema nikakvu nutritivnu vrijednost – u njemu nema ni vitamina, ni minerala, ni vlakana. Sve što daje jeste trenutni osjećaj slatkoće i kratkotrajnu energiju, nakon koje slijedi nagli pad i osjećaj umora. Na duže staze, to dovodi do ovisnosti o šećeru, jer mozak traži novi “šećerni udar” kako bi ponovo osjetio zadovoljstvo.
Istraživanja su pokazala da pretjerana konzumacija ovakvih šećera može izazvati i promjene u ponašanju, posebno kod djece i mladih. Postoji sumnja da glukozno-fruktozni sirup može biti povezan s pojavom hiperaktivnosti, problema s koncentracijom i naglih promjena raspoloženja. Sve su to posljedice stalnih oscilacija u nivou šećera u krvi.Dodatni razlog za zabrinutost je i činjenica da smo prva generacija koja unosi fruktozu u ogromnim količinama – i to vještačkim putem. Naši preci su fruktozu dobijali isključivo iz svježeg voća, u prirodnim i malim količinama.
Proizvođači ga koriste jer je jeftin, lako se miješa s drugim sastojcima i daje hrani bogatiji, puniji ukus – sličan onom koji daju masti. Upravo zbog toga ga mnogi potrošači nesvjesno konzumiraju svakodnevno, ne znajući koliko time štete svom zdravlju.
Stručnjaci savjetuju da se pažljivo čitaju deklaracije na proizvodima i da se izbjegava sve što sadrži izraze poput “kukuruzni sirup”, “glukozni sirup” ili “fruktozni sirup”. Najbolja zaštita od skrivenog šećera je povratak jednostavnoj, domaćoj ishrani – s više svježeg voća, povrća i neprerađenih namirnica.
