- Miris pečene paprike u jesen ne može se zamijeniti ničim drugim. To je miris doma, zajedništva i tradicije koja se prenosi s koljena na koljeno.
- Priprema ajvara nije samo kuhanje – to je mali porodični ritual koji ujedinjuje generacije. Svako ima svoj zadatak: neko peče paprike, neko ih čisti, a neko neumorno miješa smjesu u velikom loncu. Rezultat tog truda su staklenke pune okusa koji će čuvati toplinu ljeta i kad zima stigne na vrata.
Sastojci:
-
10 kg crvene paprike
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa -
3 velika plava patlidžana
-
5 dcl ulja
-
so po želji
-
1 velika kašika šećera
Put od paprike do tegle
Prvi i možda najvažniji korak je pečenje paprike. Paprike se stavljaju direktno na ringlu ili u rernu, dok ne puste onaj poznati miris i dobiju tamnu koricu. Odmah nakon što se ispeku, ubacuju se u plastične vrećice na nekoliko minuta. To nije slučajnost, već provjeren trik da paprika omekša i da se kora lakše skine.
Kada se malo prohlade, dolazi vrijeme za strpljenje. Svaka paprika se pažljivo guli i čisti od sjemenki. To zna biti dugotrajan posao, ali svaki zalogaj ajvara vrijedi uloženog truda. Nakon toga se paprike slažu u veliki cjediljku ili mrežastu vreću. Važno je da se paprike cijede najmanje tri sata, jer bez tog postupka ajvar neće imati pravu gustinu.Patlidžan se peče i tretira na isti način – zadržava se kratko u vrećici da bi mu se kora lakše skidala, pa se i on ostavlja da se cijedi. Kada povrće izgubi višak tečnosti, spremno je za sljedeći korak.
Tajna ukusa u jednom loncu
Sljedeća faza je mljevenje. Paprike i patlidžani prolaze kroz ručni aparat za mljevenje mesa. Dobivena masa se stavlja u veliki lonac i stavlja na laganu vatru. U ovom trenutku počinje prava čarolija – povrće se polako pretvara u smjesu bogatog mirisa i boje.
Dok se kuha, smjesa zahtijeva stalnu pažnju. Potrebno je neprestano miješanje, jer ništa ne smije zagorjeti. Ulje se dodaje postepeno – po jedan decilitar na svakih 20 minuta. To je važan detalj, jer ako se ulje odmah sipa u velikoj količini, izbilo bi na površinu i pokvarilo strukturu ajvara.
Najjednostavniji način da se provjeri da li je ajvar gotov jeste potez drvenom kašikom po dnu lonca – ako se pokaže put i vidi dno šerpe, vrijeme je da se začini dodaju. So i šećer uvijek idu na kraju, otprilike 20 minuta prije završetka kuhanja. Upravo tada ajvar dobiva onaj karakterističan balans okusa.
Završni čin – punjenje tegli
Dok se ajvar kuha, domaćini pripremaju tegle. One moraju biti potpuno čiste i zagrijane u rerni na oko 50 stepeni. Tako će se topla smjesa savršeno uklopiti u staklo i sačuvati se bez kvarenja.
Ajvar se u tegle sipa dok je još vruć. Na sam vrh svake tegle stavlja se malo ulja, koje služi kao zaštitni sloj. Zatim se tegle zatvaraju poklopcima i odlažu u kutiju. Prekrivaju se stolnjakom i ostavljaju da se hlade cijeli jedan dan. Tek kada se smjesa potpuno ohladi, spremne su za odlaganje u podrum ili špajz – na hladno i tamno mjesto.
Ajvar kao dio identiteta
Ajvar nije samo hrana. On je sjećanje na porodične trenutke, na razgovore oko ringli, na djecu koja strpljivo čekaju da probaju prvi zalogaj. Svaka tegla nosi toplinu doma i podsjeća da zajednički trud stvara nešto što traje mjesecima.
U vremenu kada se sve može kupiti u supermarketu, ajvar iz vlastite kuhinje ostaje simbol domaće radinosti i ljubavi prema tradiciji. Jer, osim što grije stomak, on grije i dušu.Ajvar je dokaz da je hrana mnogo više od ukusa – to je priča, emocija i dio kulture koji se ne smije izgubiti.
