Ako ste vjernik i poštujete duhovne vrijednosti, ovaj tekst može vas duboko podstaći na razmišljanje. Ponekad i najjednostavnije misli koje izgovorimo mogu nas udaljiti od svega što vjerujemo da jesmo.
Sveštenik Predrag Popović, poznat po svom angažmanu u zajednici, upozorio je vernike na jednu od najopasnijih duhovnih zamki savremenog čovjeka. U nedavnom javnom obraćanju govorio je o izrazu koji mnogi koriste nesvjesno, a koji, kako kaže, otvara vrata duhovnom padu – rečenici: „Ne treba mi niko.“
Na prvi pogled, ovakvo razmišljanje može djelovati kao znak snage i samostalnosti, ali otac Predrag upozorava da se iza toga krije opasna iluzija. „To nije sloboda niti mir, to je duhovna zamka. Čovjek tada počinje da se udaljava od zajednice, od porodice, pa čak i od Boga,“ ističe on.
Đavo koristi ovaj trenutak slabosti, tvrdi sveštenik, kako bi čovjeka izolovao i učinio ga ranjivim. Kada čovjek povjeruje da mu niko nije potreban, on više ne traži bliskost, ne razgovara, ne dijeli, ne moli se iskreno. Tada se stvara praznina – ona tiha, opasna usamljenost u kojoj osoba više ne osjeća potrebu za drugima.
„Nije to sveta samoća, to je pasivnost i duhovna tromost,“ upozorava otac Predrag. U tom stanju čovjek može da izgleda kao da živi po vjeri, da se moli i da je „blizu Bogu“, ali to je, kako kaže, samo površina. Iza toga često stoji otuđenje i pad u iluziju samodovoljnosti.
Prvi znak pada je upravo prekid odnosa sa porodicom, prijateljima i zajednicom. Đavo, kaže sveštenik, najprije udaljava čovjeka od ljudi koje voli – jer u toj tišini lakše ulazi i djeluje. Tako čovjek počinje da uživa u osami, ne zbog mira, već zato što je izgubio osjećaj za ljubav, za povezanost i svrhu.
Hrišćanski put je put zajedništva, služenja i međusobne ljubavi. Čovjek je, podsjeća otac Predrag, stvoren da bude sa drugima, da raste kroz odnose, da uči kroz razgovor, kroz služenje i milost. „Kada se zatvorimo u sebe i pomislimo da nam niko nije potreban, tada počinjemo da propadamo – iznutra i neprimjetno,“ upozorava on.
Ova poruka je važna jer nas vraća osnovi vjere – zajednici. Nije slabost tražiti podršku, razgovarati s bližnjima, otvoriti srce. Naprotiv, to je snaga vjere i oslonac koji nas čini ljudima.
„Ne dozvolite sebi da povjerujete kako vam niko nije potreban. To je prva laž u nizu koje vode u duhovno sljepilo,“ zaključuje otac Predrag, pozivajući vjernike da se vrate jedni drugima, porodici, zajednici i istinskom putu vjere.
